Gdje je janjetina naskuplja, a gdje najjeftinija, gdje se špinjatkama slade Zdravko Čolić, Rade Šerbedžija i Severina, ko je Regan iz Gradačca i kako je nastala adresa Udovice – Sretnice?
Odgovore nudi ovaj mali vodič koji je napravio “Euroblic”:
Bitka za ranjenike
Pisati o janjetini u BiH, a ne spomenuti Donju Jablanicu, na putu ka moru, sa nizom restorana ispred kojih se vrte ražnjevi, bio bi čist promašaj.
A u toj Jablanici, neprokosnoveni broj jedan je već decenijama “Lovački dom”, poznatiji kao restoran kod Gojka.
Osnivač Gojko Jelačić već odavno nije među živima, posao je preuzela njegova porodica, ali legende o Gojku još žive. Neke od njih pretočane su u viceve, po kojima se, tokom bitke na Neretvi, Tito odrekao večere u korist ranjenika, jer će on, kaže vic, čim izda naredbu „ruši most“ otići kod Gojka na vruću janjetinu.
U duhu te legende, ljetos je u restoranu snimljen spot za pjesmu „Druže Gojko, mi ti se kunemo“.
Svojevremeno je čuveni gastro novinar Bret Martin uvrstio Gojkov „Lovački dom“ u deset najoriginalnijih restorana, onih koji nude slasne zalogaje, zarad kojih vrijedi sjesti u avion i otići na kraj svijeta.
Kilogram janejtine ovdje košta 30 KM.
„Udovice“ – Sretnice, biser Hercegovine
Na pola puta između Mostara i Međugorja, dvije turističke top destinacije BiH, u mjestu Sretnice, nalazi se restoran sa najskupljom i po mnogima najboljom janjetinom u ovom dijelu Balkana.
Pečenje ovdje košta 40 KM po kilogramu, ali ljubitelji pečenja tvrde da vrijedi svake marke.
– Nije nam cilj da budemo jeftini, nego da svojim gostima pružimo najbolje – kaže vlasnik restorana Filip Kordić.
Mnogi, međutim, tvrde da ovaj vješti ugostitelj uz jagnjetinu prodaje i „priču o restoranu“. A priča je impresivna.
Restoran su još 1953. osnovale bake današnjeg vlasnika, Ruža i Kata Kordić, koje su usred hercegovačkog krša ostale udovice sa po troje male djece. Bilo je to mnogo prije nego što će se u Međugorju ukazati Gospa, a u Hercegovinu pohrliti hiljade turista.
Ruža i Kata su spremale domaća jela za težake i radnike i tako izvele na put djecu, ostavivši im u naslijeđe brend, koji je danas jedan od najprepoznatljivijih u BiH.
Kod „Bajre“ domaći jaganjci sa Vlašića
U restoran, pečenjaru i mesnicu kod Bajre, u mjestu Dolac na Lašvi, na ulazu u Travnik, gosti češće svraćaju na ćevape i da uzmu „svježe meso za ponijeti“, ali se i janjetina pročula – kako po kvalitetu, tako i po cijeni od pristupačnih 25 KM po kilogramu.
Ni to što je Mesna industrija „Bajra“ nedavno osumnjičena da meso iz EU ilegalno izvozi u Tursku kao svoje, da bi se izbjegao porez, nije pokvarilo posao na domaćem terenu. Putnici iz Banjaluke, Bihaća i Jajca ka Sarajevu, i obrnuto, skijaši i izletnici koji se zapute na Vlašić i mnogi drugi obavezno staju kod Bajre.
Tajna dobrog zalogaja ovdje je u porijeklu i svježini. Jaganjci sa Vlašića, iz stada ove firme, za nekoliko sati su na stolu, vrući i mirisni.
Žučna rasprava
U Banjaluci se odavno odomaćio vic: „Kako se na engleskom kaže janjetina? My Way.“
I mada je nakon rata restoran kod kružnog toka na Tranzitu postao kultno mjesto okupljanja ljubitelja pečenja iz svih društvenih slojeva, od kamiondžija do ministara i direktora, visoko kotira i „Orhideja“, koja se nalazi na drugom kraju grada, kod Zelenog mosta. Za mnoge Banjalučane pitanje „Orhideja“ ili „My Way“ je od vitalnog interesa i predmet je žučnih kafanskih i internet rasprava.
Cijena je i kod jednih i kod drugih 30 KM po kilogramu, i jedni i drugi tvrde da janjetinu nabavljaju sa Manjače, mada ovčari na Manjači, opet, kažu da najviše svojih jaganjaca prodaju u Hercegovini.
Teško je ući u trag svim tim pričama, pa je najbolje – probati!
Kad jaganjci utihnu kod Regana
Restoran „Palas“ u Mionici kod Gradačca možda i nema baš najbolju janjetinu u BiH, ali zasigurno ima najupečatljiviju reklamu. Plakat sa porukom „Kad jaganjci utihnu“, koji je smislio dovitljivi vlasnik restorana Redžep Hećimović zvani Regan, izazvala je veliku pažnju na društvenim mrežama.
I cijena je originalna: 25 KM za kilogram pečenja, ako je sječeno, a ako uzimate cijelo janje, ili recimo više njih, za svadbe i druge svetkovine, onda to košta 20 KM po kilogramu.
Jaganjci koji ovdje utihnu stižu iz Duge Njive, Zeline i drugih okolnih sela, a klijentela -odsvakud, pošto se restoran nalazi na putu ka nekad čuvenoj pijaci Arizona, na tromeđi Republike Srpske, Federacije BiH i Brčko Distrikta.
Sedam čuda u „7 šuma“ kod Minje
U Sedreniku iznad Sarajeva, restoran „7 šuma“, poznatiji po imenu kod Minje, proslavio se po pogledu koji puca na grad, po gostima, naviđenijim Sarajlijama iz svijeta sporta, estrade, filma, politike i biznisa, ali i po dobroj janjetini. Ovdje je, tvrde upućeni, zanat učio čak i čuveni Gojko iz Jablanice, s početka naše priče. Salem Halapa, otac današnjeg vlasnika „7 šuma“, Mirsada Minje Halape, bio mu je učitelj, a potomci dvije porodice i danas se druže i podržavaju. Ime je restoran dobio po legendi o sedmorici braće koja su, u davna vremena, ubijena na pravdi Boga pa posthumno oslobođena krivnje.
A gosti ovog restorana su posebna priča. Nekad su ovamo dolazile socijalističke „janjeće brigade“ predvođene Brankom Mikulićem i Hamdijom Podercem, a danas Rade Šerbedžija, Ivica Osim, Severina, Haris Džinović, Zdravko Čolić….
