Dva druga neka tamo, jedan slobodani stvaralac pun vremena za istraživanje svega okolo i drugi radnik, na kraju radnog vremena, svratiše na pivo.
Kratak zimski dan, zadimljena kafana, Buena Vista socijal club svira na džuboksu.
Nakon priče o Barseloni, prešlo se i na usranu političku temu Haškog pisma našim majmunima koji drže narod u torovima.
Ni jedan ne bira strane, iako su realno oštećena ratna strana, ali su siti narodne kuknjave vječite žrtve. Prepreke nepremostive svakoj normalizaciji društva.
Pivo malo osvježi.
Znaš li da ima ona izjava Eriha Froma, reće ovaj slobodnjak, da je svaka želja za pravdom u suštini želja za osvetom.
Lako se složiše od toga, pod uslovom da postoji Univerzalna pravda koju se živ ne može dočepati, na ovom svijetu je daj šta daš, daj osvetu jebem mu majku.
Mada nikad niko to tako neće priznati.
A oprostiti, uvijek je bolje, reče ovaj drugi ni ne znajući odakle mu ovaj još veći citat.
Da, pa pođe priča o jednom postu sa 9gag gdje Dalaj Lama upravo o tome priča.
Samo najsnažniji i najhrabriji se odlučuje na oprost, jer on je i najmudriji, jer opraštanjem on ne mari toliko za onoga kojem oprašta, nego čini uslugu sebi.
Čovjek kad oprosti oslobađa se svog tereta, svoje gorčine, težine i boli, svoje mržnje koja mu muti vid i zauvijek ga odvlači na stramputicu pristrastnosti, krutosti stajanja na mjestu, zaostalosti u prošlom vremenu vlastite traume koje se ne odriče.
Živimo zarobljeni u jednom vremenu duže od dvadeset godina, ne gledamo šta sami možemo činiti nego prizivamo neke strane autoritete i sudce da nam donesu pravdu po našoj volji, a ne puštamo hatar jer podsvjesno čekamo neko drugo poluvrijeme, armagedon, gdje u dubini podsvjesti se hrani želja za osvetom. Kakav simpatičan narod. Prevazići vlastiti zatvor možemo, ali ne smijemo, jer nam se instruira strah da se možemo ponovo naći na odstrelu. Strah od najgoreg određuje naše postupke, pomračeni umovi u kojima stanuje mržnja najveći su narodni autoriteti, iako svi znamo da je politika za njih unosan biznis.
Prijatelji platiše račun prije nego pređe 10 maraka i razbježaše se svako na svoju stranu.
Vani mrakuša.
Dva piva sa željom za pravdu
