Umjetnost je osobna ljudska djelatnost čije se značenje konstituira u složenom komunikacijskom procesu između umjetnika, umjetničkog djela i publike.
Aida Džakulić, rođena 5. septembra 1989. godine u Cazinu, pravi je primjer mlade i uspješne žene, supruge i borca da i u ovom „hladnom“ i vremenu mobilizacije pokaže da se još uvijek cijene i poštuju prave vrijednosti, šarenilo i umjetnost.
Na samom početku Aida je počela amaterski da fotografiše sve što joj se činilo primamljivo i sve ono što joj je zapalo za oko poput mrtve prirode, raznih predmeta, stambenih objekata i slično. Sve do prije godinu dana kad su njene fotografije počele biti prepoznatljive u očima publike i kad je i ona sama odlučila da proba fotografisati ljude odnosno portrete.
Kako ona kaže, na početku je tražila adekvatne osobe, ali danas joj se i te, ali i mnoge druge javljaju na samostalnu incijativu jer su oduševljeni Aidinim fotografijama.Nakon toga je napravila Facebook stranicu Sehara Photography na kojoj objavljuje odabrane fotografije, i sve svoje radove.
Kad sam je pitala zašto baš sehara, Aida mi je rekla samo jednu riječ, a to je “čuva”.
I baš tako na stranici možete pronaći sve sačuvane radove, vrijedne pažnje i vremena.Pored stalnog posla nastavnice Engleskog jezika u osnovnoj školi pronalazi vrijeme i prostor da se posveti stvarima poput fotografije i dragih ljudi pa je često možete vidjeti u opuštenoj i društvenoj atmosferi sa porodicom i prijateljima, naravno, uz mnoštvo aparata sa kojima svakog trenutka može da zabilježi nove fotografije, jer navodi da su uspomene jedino vidljive upravo na njima.
Nakon magistarskog rada Aidin cilj je kupiti novi, bolji i opremljeniji aparat i, naravno, nastaviti sa još boljim fotografijama, jer njen prvenstveni cilj nije zarada nego njegovanje umjetnosti.
San joj je da neko prepozna njen rad i da se jednog dana njene fotografije nađu na svjetski poznatim listama i da nas sve pozove na svoju izložbu. – piše cazin.net
