Aziz Sulejmanović, 66-godišnji brico, živa je gradska kronika koji vam uz osmijeh i uz miris jutarnje kave ispriča sve što se u gradu događalo tijekom proteklog dana, tjedna, mjeseca ili minulih godina koje su na ovom veselom majstoru ostavile dubok trag. Svoju brijačku radnju otvorio je davne 1971. godine i sam je radio sve do 1980., dok se nije oženio Emirom.
“I Emira je od malena maštala raditi ovaj posao, a uz mene ga je dodatno zavoljela, tako da je, nakon što se za mene udala, odlučila izučiti zanat frizerke koji i danas uspješno obavlja”, kaže Aziz.
Do danas ovaj bračni par ošišao je i obrijao na desetke tisuća gađana Bihaća, Ličkog Petrovog Sela, Korenice i Plitvičkih jezera.
“Mnogi seljani i građani susjednih gradova koji su svakodnevno dolazili u Bihać kod mene su svraćali kako bi se ogrijali, odmorili od puta ili u obližnjoj kavani popili kavu. I svaki mušterija i putnik namjernik koji bi sjeo na brijačku stolicu, kad bi svratio kod mene, ispričao bi mi svoje dobre i loše tegobe. Ja sam jednostavno za sve njih bio rame za plakanje i savjetnik, što mi i nije bilo teško”, priča uvijek veseo i nasmijan majstor Aziz. Prisjetio se kako su on i njegova supruga za vrijeme zadnjeg rata pune četiri godine brijali sve branitelje grada Bihaća iz svih postrojbi. Također, i brojne ranjenike koji su dolazili s prvih crta bojišnice na liječenje, a koji su ležali u bihaćkoj bolnici. Tamo je ovaj bračni par svakodnevno odlazio i u te četiri godine od nikoga nisu naplatili niti jedan novčić.
“Živjeli smo kao i svi građani Bihaća – od humanitarne pomoći. I danas smo ponosni na to”, kažu nam. Bilo je čak i slučajeva kada su šišali i brijali za litru mlijeka ili kilogram brašna.
No, na njihovoj frizerskoj stolici sjedili su i poznati umjetnici poput zagrebačkog glumca Ivana Grgurevića i nogometne legende Josipa Katalinskog.
O mirovini još ne razmišljaju, no jednoga dana kada odu, nadaju se da će njihova unuka Medina nastaviti tamo gdje su oni stali.
“Kad gledam brojnu mladost kako luta, nezaposlena, velika mi je želja da se osnuje mješovita zanatska škola za mnoga zanimanja, počevši od krojača, kovača, limara i brijača. To su zanimanja koja su deficitarna”, smatra Aziz koji je posebno ponosan na priznanje koje je dobio ove godine od Općine Bihać. Riječ je o “Plaketi Grada Bihaća”, a nedavno je dobio i od Obrtničke komore USŽ-a nagradu “Zlatne ruke zanatske” za očuvanje starih zanata, piše Dnevni list.
