Rajska oaza bračnog para Ismeta i Sadije Palaškić, prepuna zelenila i cvijeća, smjestila se u Šabića sokaku, maloj gradskoj ulici u Sanskom Mostu i skrivena je od pogleda prolaznika.
Njihov vrt ispunjen je patuljastim crnogoričnim kulturama koje su oblikovane u različite geometrijske forme: lopte, kvadrate, rombove, a zelena trava uvijek je pokošena i uređena.
“Moji roditelji Salih i Fatima voljeli su uređivati vrt, a ja sam nastavio gdje su oni stali. Majka je voljela cvijeće i sadila ga je oko kaldrme u dvorištu, a ja sam zaljubljen u šimšir. Obožavam ga ukrašavati i praviti od njega raznovrsne oblike”, kaže Palaškić.
Dodaje da to uvijek radi običnim makazama, te da ovaj posao zahtijeva puno truda i pažnje.
“Osim živice i šimšira, posadio sam raznovrsno cvijeće, čemprese, vinovu lozu, kaktuse, a tu su i drvo drenjka, divlja jabuka, grmovi ribizle i dalmatinska smokva”, kaže ovaj vrijedni domaćin.
Ističe da je ova mala oaza nastajala pune četiri decenije, otkako su Palaškići kupili zemlju i na ovom mjestu izgradili porodičnu kuću.
Trava u vrtu je uvijek uredno pokošena i svedena na istu mjeru, a Palaškić voli da kaže da ga mnogi često pitaju kako uspijeva njegovati savršeni travnati tepih.
Kaže da u tim situacijama voli ispričati anegdotu o tome kako su Amerikanci pokušali da urede svoje vrtove po uzoru na Engleze, ali im nikako nije uspijevalo da travu dovedu u red.
“I tako Amerikanac pita Engleza kako mu to polazi za rukom, a ovaj kaže kako je stvar jednostavna: posiješ travu, zalijevaš je, redovno kosiš i tako jedno pet stotina godina”, sa smijehom prepričava Palaškić.
Za izgled svog dvorišta u više navrata dobijao je nagrade i priznanja u okviru lokalnih natjecanja za najljepše uređene prostore, ali je ova akcija ugašena prije nekoliko godina.
Osim što voli da uređuje i održava prekrasni vrt, Palaškić sakuplja stare stvari, a među njegovim eksponatima posebno mjesto zauzimaju dva stara radio-aparata, od kojih je jedan proizveden 1939. godine, a drugi je osam godina mlađi.
“Zanimljivo je kako i danas savršeno rade i hvataju sve moguće stanice. Dok uređujem vrt uvijek slušam muziku i zvuk je fantastičan”, priča Palaškić.
Dodaje da je u održavanje i njegovanje ovakvog dvorišta potrebno uložiti dosta napora, truda i energije, ali i ljubavi, te da mu u svemu pomaže supruga.
Građani Sanskog Mosta su oduvijek bili na glasu kao ljudi koji vole da imaju uredna dvorišta i prostore u kojima žive.
U posljednje vrijeme sve je više takvih prostora pa Sanski Most ponovo zaslužuje da se nazove gradom cvijeća, epitetom koji ga je krasio nekada u prošlosti.
nezavisne.com
