Magistralni put Tuzla – Doboj je skoro blokiran. Kilometarska kolona je do Lukavca. Vozači su nervozni i nestrpljivi. Ne, nije to saobraćajna nesreća. Hiljade građana je, baš kao što to čine svake godine 12., 13. i 14. oktobra, krenulo prema Puračiću, naselju udaljenom šest kilometara od Lukavca i dvadesetak kilometara od Tuzle.
U ovoj čaršiji se održava tradicionalni vašar, 155. po redu, poznat i kao “bosanski Oktoberfest”, najposjećeniji događaj u sjeveroistočnoj Bosni, a vjerovatno i u cijeloj zemlji.
U ovom mjestu se priča da se počeci ovog vašara poistovjećuju sa otvaranjem pijace u ovom mjestu dave 1824. godine, koju je lično otvorio Husein kapetan Gradaščević. Od tada su organizovani dani pijace, koju su u kasnijim godinama prerasli u vašar, kojeg tokom tri dana posjeti oko 200.000 ljudi.
Ukoliko nikoga ne poznajete u ovom kraju, parking ćete platiti tri ili pet maraka, zavisi koliko blizu parkirate od mjesta gdje se održava vašar. Na samom početku, na skretanju sa magistralnog puta, dočekat će vas miris janjetine i Školska ulica koja je kompletna ispunjena ljudima i štandovima.
I odma, tu na početku, možete kupiti dukserice za tri marke, džempere za pet maraka, ali i “njemačku šminku” za samo jednu marku. “Sve, ama baš sve, jedna marka” piše na jednom od štandova na početku ove ulice.
-Dva grudnjaka pet maraka, dvoje bokerice pet maraka, tri potkošulje pet maraka, muške gaće pet maraka, muške i ženske gaće jedna marka, termo čarape jedna marka – odjekuje sa obližnjeg razglasa.
Nešto dalje, buka se smanjuje, a ugodan zvuk saza, daje potpuno novi ugođaj na vašaru. Dvojica izvođača sviraju i pjevaju za prolaznike, koji ih ponekad nagrade sa novačnim iznosima. Ugodne tonove sazlija ubrzo prekidaju nove ponude za termo čarape, a u ovom slučaju možete kupiti “šest pari za pet maraka”. Kroz ulicu se prolamaju glasovi prosjaka, ali i ljudi koji prikupljaju novac za liječenje oboljelih osoba.
U Školskoj, ali i Čaršijskoj i Vašarskoj ulici, u dužini od oko dva kilometra, poredani su brojni štandovi. Na štandovima možete kupiti bukvalno sve – od odjeće, obuće, igračaka i slatkiša do pečenja, hrane, namještaja i životinja.
I upravo iznad jednog štanda stoji natpis “ZOO Shop Anela & Nermana”. Kod njih možete kupiti ribice i ptice, ali i hranu za ove životinje. Nekoliko štandova dalje možete kupiti ženske torbe za 10 KM. Neki od prodavača su se i snašli, pa su na građevinskim kolicima intalirali putujući štand, te na njemu prodaju peškire i čarape.
Ukoliko vam trebaju sjedalice i jastuci, njih možete kupiti za tri marke, a za istu cijenu možete kupiti i muške košulje. Za dvije marke više, na jednom od štandova, možete kupiti kožne kaiševe, dok je na jednom štandu “sve za 10 KM”.
Nakon izlaska iz Školske ulice, do nas dopiru zvuci narodne muzike. Pjevačica ispod improvizovanog šatora pjeva “za Fatimu i društvo i sve ostale goste”. Gosti sjede, jedu pečenje, a neki i pjevuše pjesmu.
– Godina prođe, vratih se ja, stara je majka u postelji, u suzama mi govori, dođi sine da te zagrlim. Puste pare proklete, ostavi familiju, a i moj rodni kraj, tamo gdje sam rođen ja – čuje se ispod šatora pjesma za Fatimu, koju inače izvodi folk pjevačica Jana.
Nešto dalje, prodavači nam nude kilogram duhana za 16 maraka, tri džigarice za 10 maraka, ali i “vreo burek za marku i po”.
Ispred jednog velikog štanda, ispunjenog raznim predmetima, razgovaramo sa Ademom Čehom iz naselja Goduš kod Visokog.
-Sve ovo što vidiš, to su rukotvorine iz sela Goduš koje se nalazi na tromeđi Ilidže, Kiseljaka i Visokog. Pet stotina stanovnika imamo i svi radimo – govori nam Adem.
Pojašnjava da sve predmete, koji se nalaze na štandu rade mještani, te da “nema uvoza iz Kine”.
-Imamo suvenire, razne oklagije, radimo stolice, frule i još uvijek se čibuk pravi, pravimo lule. Imamo šahove, ukrasne pepeljare, satove, kutije za zlato, okvire, kutije za Kur'an. Žene pletu čarape – govori nam ovaj stanovnik Goduša, navodeći da se u svakoj kući nešto radi.
-Nešto malo ljudi radi u Preventu. Ova firma je uzela mladih ljudi da rade. Mi ovo prodajemo, idemo po vašerima. Ovdje dolazimo od prije rata, kada su naši stari dolazili. Sad smo ih mi naslijedili – govori nam Adem, dodajući da prodavači “nisu gladni i nisu dužni, ali da nisu ni bogati”.
Nakon razgovora sa ovim prodavačem, dolazimo na plato, gdje se inače održava pijaca i gdje se nalaze mnogobrojni šatori. Pored šatora je stado ovaca na ražnjevima. Ispod šatora stotine građana i izvorna muzika.
– Svi mi kažu da ličim na babu, neka ličim nek’ vide barabu. Ima para u lole barabe, kad nestane ima u mog babe – čuje se ispod šatora hit pjesma izvorne grupe “Raspjevane meraklije”, koja je jedna od omiljenih kod ljubitelja ove vrste muzike. Uz pjesmu, naravno, neizostavno je i kolo.
Pedesetak metara dalje, druga dimenzija. Postavljen je ogroman zabavni park, koji svakako upotpunjuje sadržaj na vašaru, ali i privlači hiljade mladih i djece. Uz muziku, djeca se zabavljaju na ringišpilima i vozićima, dok mladići i djevojke uživaju na velikim ringišpilima, ali i spravama kao što su „čekić“, „balerina“, „zvijezda“, „ludi val“.
Od mjesta gdje počinje vašar, pa sve do zabavnog parka, ukoliko samo hodate i ne zastajete kod štandova, potrebno vam je najmanje pola sata pješačenja. Ukoliko zastajete ili kupujete, onda dodajte i to vrijeme.
U svakom slučaju, vrijedi prošetati jednom od najstarijih vašarskih manifestacija u Evropi. Za svakog, ama baš svakog, reći će domaćini, ponešto ima. Za mnoge ima i mnogo čega viška, ali, sve je to sastavni dio “vašara u Puračiću”.
(S. Karić/Faktor.ba)
