U bivšoj Jugoslaviji su ih zvali “sedma republika”, a sada razmišljaju da budu teritorija koja će biti razmijenjena između Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Riječ je o selu Uništa do kojeg se ne može kao do svakog drugog mjesta, grada i općine u Bosni i Hercegovini. Ono je specifično. U Uništa je, naime, moguće doći jedino iz Evropske unije, odnosno iz Republike Hrvatske, lokalnim putem iz Kijeva, od kojeg je udaljeno 12 kilometara, jer ga sa druge strane od Bosne i Hercegovine odvaja planina Dinara.
No, čak i kada se poznaje put, imaju važeće biometrijske putne isprave, legalno u Uništa je gotovo nemoguće ući kao putnik namjernik. Na ulazu u selo dočekat će vas znak upozorenja i sa jedne i sa druge strane: Državna granica – Republika Hrvatska, odnosno Državna granica – Bosna i Hercegovina. Jedino nema graničnog prijelaza preko kojeg bi se iz Republike Hrvatske moglo ući u Uništa u Bosni i Hercegovini, odnosno suprotno.
Od Bosanskog Grahova iz Bosne i Hercegovine, općinskog sjedišta, preko graničnog prijelaza Strmica sa Republikom Hrvatskom, te Knina i Kijeva, preko hrvatskog teritorija pređe se oko 80 kilometara kako bi se došlo u mjesto Uništa, u Bosni i Hercegovini!
U Hrvatskoj Bosanci, u BiH Dalmatinci
U Uništima trenutno živi 25 stanovnika, uglavnom starijih, dok mlađi sa porodicama dolaze vikendima ili u vrijeme praznika i godišnjih odmora.
Koliko je teško funkcionisati i mještanima Uništa najbolje govori najnoviji slučaj jednog kojeg je hrvatska policija nedavno “uhvatila sa dvije pečenice” koje je ponio svojoj familiji. Izrečena mu je novčana kazna od čak 3.250 KM s obzirom da mu je na teret stavljen “nelegalni šverc preko granice”.
A, žitelji Uništa potpuno su okrenuti prema Hrvatskoj. Iz Hrvatske ne dolaze samo namirnice, nego i mirovine – penzije, električna energija, zdravstvena zaštita, poštar, signali za televiziju i telefon, pa čak i svećenik. Da Hrvatska ne priskoči u pomoć, kako kažu, bili bi totalno odsječeni od svijeta. S obzirom na to da se mjesto nalazi na 700 metara nadmorske visine ispod Dinare, vjetrovi su iznimno jaki, a zimi uzrokuju nanose snijega visoke i više metara. No, zahvaljujući djelovanju hrvatske cestarske službe, put do Uništa tokom cijele zime je prohodan.
Ekipa Anadolije u selu je zatekla baku Savu Grizelj, poznatiju kao Savku, koja ima 85 godina.
– Vidiš da smo od Bosne odvojeni, da i vi nemate kuda nam doći, osim preko Hrvatske. Sve smo sarađivali sa Hrvatskom, a stanovništvo se vodilo u Bosanskom Grahovu. Kuće nema hrvatske gdje nije u njoj neka pravoslavka ili Srpkinja, a srpske nema gdje nema Hrvatica. U nas se to ranije nije ni gledalo. Ne gleda ni sada – priča baka Savka, koja je prije rata na prostoru bivše Jugoslavije, radila u Domu kulture u Uništima.
Iako im je čitav život i opstanak vezan za Hrvatsku, stanovnici Uništa priznaju da kada tamo dođu, u Knin, kažu im: “Došli Bosanci”, dok im u Bosanskom Grahovu, kada idu da vade dokumente, vele: “Stigli Dalmatinci”.
Predsjednik mjesne zajednice Uništa Slavko Galiot kaže kako su svjesni da su o položaju u kojem se nalaze jednostavno odredili zemljopisni uvjeti.
– Ali, biti u 21. stoljeću bez normalne komunikacije, odlaska do bližeg većeg centra, mjesta gdje se čovjek treba opskrbiti stvarima potrebnim za život je vrlo nezgodno, jer pri povratku, ako se nosi nekakva roba dolje često je, odnosno gotovo uvijek policijka ophodnja i onda stvara ljudima određene probleme. Isto tako, takva izoliranost koju mi imamo svrstava nas u jedino mjesto u okruženju i u regiji, da pripadamo jednoj državi, a do tog mjesta se ide preko druge države. To je situacija bilo da se ide po bilo kakvu drugu pomoć, zdravstvenu, a radno mjesto je nemoguće ostvariti. Sve potrebe te vrste obavljamo u susjednoj Hrvatskoj ili inozemstvu – kaže Galiot.
Upozorava da je selo Uništa osuđeno na odumiranje, ako nadležni iz BiH i Hrvatske ne postignu dogovor glede normalizacije prelaza preko prelaznog mjesta, jer nema ni graničnog prelaza.
– Svaki prelazak, odnosno izlazak iz sela i ulazak u selo praktički je ilegalno i podložno nekakvim sankcijama. Svaki dan vršimo granični prekršaj. To se za sada tolerira, ali za bilo kakvu opskrbu dovoz građevinskog materijala, za prodaju je nemoguće. Ljudi bi se bavili poljoprivredom i stočarstvom, ali šta vrijedi kada nije moguće. Nekoliko domaćinstava čuva stoku, imaju ovce, ali oni svoje janjce, svoju telad ne mogu otjerati na pijacu u BiH, a ne mogu ni u Hrvatsku. Ako se ne riješi zavrzlama, položaj sela, ako nam se ne omogući normalna komunikacija preko granice, nekakav malogranični prelaz, slobodna zona ili drugi vid, jednostavno, mi apeliramo na nadležne ih Hrvatske i BiH da razmisle o mogućnosti korekcije granice da se Uništa pripoje Vrlici, odnosno Kijevu u Hrvatskoj. Mi opskrbu vršimo iz Vrlike kao najbližeg centra, a u Kninu ostvarujemo zdravtsvenu zaštitu, tamo se ljudi i zapošljavaju, djeca idu u škole, na fakultete – navodi Galiot.
Premijer za razmjenu, načelnik ne
Većina mještana Uništa kaže da ako se ne probije put preko Dinarskog masiva prema Bosanskom Grahovu jedina opcija je korekcija granice odnosno da se pripoje općini Kijevo, odnosno centru Vrlika.
No, kakva će biti u konačnici sudbina stanovnika Uništa jednaka mišljenja nemaju premijer Livanjskog kantona Draško Dalić, koji se zalaže za razmjenu teritorija BiH i Hrvatske, i načelnik Općine Bosansko Grahovo Duško Radun, koji se protivi da se to selo izuzme iz sastava ove općine.
– Postoji nemogućnost da se normalnom komunikacijom dođe do ljudi koji žive u Uništu. Mislim da predstavnici vlasti u BiH, pogotovo međudržavna komisija, našu inicijativu trebaju imati u vidu kao činjenicu i mogućnost. A, jedna od mogućnosti je i ta da bude razmjena teritorija između BiH i Hrvatske, jer znamo da je bilo i prije tih inicijativa i da ima i nekih spornih slučajeva u Unsko-sanskom kantonu tako da u svakom slučaju u tom pogledu moramo iznaći rješenja problema ljudi koji žive na tom području, da ne budu odsječeni od matice, a u ovom slučaju to je BiH. Međutim, i razmjena teritorija je dobrodošla ako se ljudi na tim prostorima slažu – kaže Draško Dalić, premijer Livanjskog kantona, koji priznaje da u toj funkciji nije posjetio stanovnike Uništa.
Načelnik Općine Bosansko Grahovo Duško Radun kaže kako je bio kod stanovnika Uništa i zna za sve njihove probleme, te da im nastoji pomoći da se oni riješe.
– Mi smo ušli u priču sa HDZ-om koji predstavlja taj narod da se proba put Uništa – Bosansko Grahovo preko Dinare, odnosno da se proba dovesti u neki položaj da se realno može tuda prolaziti. Time bi se osiguralo da se ne ide na Knin i granični prelaz Strmica. U narednom periodu to je obaveza da probamo to riješiti kao i vodosnabdijevanje sela Uništa. Realnost je da smo u ovoj priči od kada sam ja godinu i nešto načelnik Bosanskog Grahova, i da smo sve neke projekte zajednički pokušali uraditi. I čak dok je bila Fondacija Odraz uputili smo par projekata, a sada preko Serda. Nastavljamo i dalje da poboljšamo tamo život. Naravno da očekujem da Uništa ostanu u BiH – navodi Radun.
Stanovnici Uništa kažu kako im je sve hrvatsko, samo teritorija bosanskohercegovačka. A, Uništa su nekada bila razvijen i moderan kraj: prije rata imali su oko 400 stanovnika, Dom kulture sa knjižarom, sobe za izdavanje, u kojima se uvijek tražio krevet viška, s obzirom na to da je turizam bio veoma razvijen. Uništa su zbog pogodnog terena i klime bila određena za treninge sportskih klubova iz Solina, pa čak i za Hajduk, ali je ratni period sve poremetio.
Specifičnost Uništa bila je i da su bile dvije crkve – katolička koja je obnovljena, te pravoslavna – u ratu uništena, ali jedno groblje u koje su se kopali i katolici i pravoslavci, jedni do drugih. U mjestu i dalje stoji spomenik partizanima iz ondašnje Dalmatinske brigade, koji su poginuli podno Dinare.
/faktor.ba
