Jedan od najljepših običaja u Bosni i Hercegovini je bilo ašikovanje. Ima li išta idealnijeg i ugodnijeg od ašikovanja! Doba, kada je čovjek kao mladić za pogled ljubljene djevojke žrtvovao dane i noći, kada nije imao drugih misli ni želja nego da vidi caricu srca svoga i da čuje milu riječ njezinu, nikad se ne zaboravlja.
Mjeseci ašikovanja
Dani kada ga je nježni stiskaj dragine ruke, slatki posmijeh s njezinih ustiju učinio najsretnijim čovjekom na zemlji, neizbrisivi su u srcu i pameti. A tek prvi zagrljaj, prvi poljubac! Ima li čovjeka na zemlji koji bi na to zaboraviti mogao?”
Što je ašikovanje idealnije i nježnije to je i ljubav ljepša i čišća.
Kada djevojčici bude četrnaest do petnaest godina, bude djevojkom. Od tada ona više nije smjela sama iz kuće izlaziti, a ako ide u posjetu prijateljici ili rodici valja joj ogrnuti feredžu kao i udatoj ženi. Bosanske djevojke su po prirodi lijepe, ali se one trude i dodatno uljepšati. One se vrlo lijepo odijevaju, farbaju kosu i obrve, a lice mažu finim bjelilom i rumenilom. Na glavi joj fesić, na fesiću dukati, oko vrata s truke od zlata i bisera, a na rukama belenzuci. Momci se sa djevojkama ponajviše sastaju kod komušanja, na hatmama, prilikom sunnećenja i u svatovima.
Smijeh i šala
Bio je običaj da kakav gazda pozove momke i djevojke iz komšiluka ili iz svoje mahale na komušanje. Djevojke uvijek dolaze u pratnji svojih majki ili neoženjene braće, dok momci dolaze sami. Momci posjedaju na kukuruz, a djevojke na zemlju kraj kukuruza. Tu ima smijeha, šale i nedužnoga bockanja na pretek, a samo kad i kad prodre pridušeni djevojački kihot, a onda sve ušuti. Iza toga nastavlja se prvo; šali se, smije se – mladež kao mladež. Kada se djevojke malo oslobode, zapjevaju; jedna započne, a druge prihvate.
Čim su djevojke jednu pjesmu otpjevale, zapjevaju momci drugu, neka se vidi da i oni znaju pjevati. Djevojke su vrlo stidljive i dobro odgojene, pa se nijedna neće kroz cijelu večer usuditi da momka u oči pogleda, a kamoli da se s njim u razgovor upusti. Ako je koji momak koju djevojku begenisao, zavolio, baca joj klipove kukuruza u krilo. Ako ona kukuruz prihvati pa ga iskomuša, zna se da se i njoj momak sviđa i da može s njom ašikovati. Dok kukuruz komušaju, domaćin dobro pazi da među mladež ne dolaze oženjeni ljudi ili nepozvani momci i muževi koje druge vjeroispovijesti.
Ašik- pendžer
Priča je počinjala kod ašik- pendžera. Momak dođe pod prozor, pred vrata ili pred ogradu ljubljenoj djevojci i ašikovanje započne. Dozvoljeno je bilo na njega zakucati ili baciti kamenčić kako bi se dozvala kćerka kuće da dođe. Jednostavno se ona morala pojaviti, kako bi mladić, ponosan na svoj friško ispeglani fes, mogao progovoriti s njom, iza prozora. Mnogo je bilo ovakvih pendžera na koje se kucalo. Toliko, da bi se malo-malo pa rasklimali te ih je bilo potrebno opet pričvrstiti. Postojali su i oni pendžeri na koje se kretalo tek jednom mjesečno, pa je djevojka odmah skakala, da bi razočarana shvatila da se s njom tek kiša poigravala lupkajući po prozoru. Ako djevojka nije zadovoljna s momkom koji je došao da ašikuje, onda će se ona u razgovoru početi, kao bajagi odazivati, a kad je momak zapita: “Ko to te zove?“, ona će: “Zove me nana, da pitu kuham.“
Izvor: merak.ba
