Javnost s nestrpljenjem očekuje “Jahorinsku deklaraciju”, odnosno rezultat dvodnevne sjedeljke predstavnika SDP-a, Demokratske fronte, Građanskog saveza i civilnog sektora, utjelovljenog u liku i djelu Darka Brkana. S obzirom na poslovnično epohalne zaključke i posljedice tih zaključaka skupine koja se voli opisivati kao “građanska opcija”, neupitna su visoka očekivanja od sporazuma koji je trenutno na razmatranju u centralama pomenutih stranaka.
Za razliku od nekih ranijih formalnijih sastanaka, ovaj put na Jahorini nije bilo predstavnika Naše stranke.
– Poziv smo dobili, ali smo na osnovu tema koje su ponuđene i učesnika koji su najavljeni kao govornici procjenili da ne treba da prisustvujemo. Ako su novinski tekstovi koji su izvještavali o tom skupu barem djelimično tačni, onda smo očigledno donijeli ispravnu odluku – kazao je za Faktor Predrag Kojović, predsjednik Naše stranke.
Skupe ambicije lidera Građanskog saveza
S obzirom da u bliskoj prošlosti predstavnici Naše stranke nisu imali problem da se sastaju sa kolegama iz SDP-a i DF-a, učesnike zbog kojih su propustili ovaj skup možemo potražiti samo među predstavnicima civilnog sektora ili Građanskog saveza. Iako Kojović nije želio biti konkretniji u obrazloženju neučešća Naše stranke, ranije iznesene optužbe na račun te stranke iz redova Građanskog saveza mogu biti poprilično indikativne.
– Mi nikada nećemo dozvoliti da lični animoziteti ili neki drugi trivijalni razlozi utječu na odluke koje mi smatramo važnim za BiH i njene građane. Ljudi koji vode Građanski savez nose veliko iskustvo iz stranaka u kojima su djelovali prije osnivanja ove najnovije i nadam se da će uskoro i oni početi razmišljati na takav konstruktivan način – izjavio je Kojović.
Zanimljivo je zaista kako se u priču o mogućem zajendičkom nastupu “građanske opcije” na narednim izborima, umjesto Naše stranke, naprasno ubacio Građanski savez. S obrazom da je Reuf Bajrović, predsjednik Građanskog saveza, ušao u taj brak, noseći sa sobom kao miraz čitavu hrpu nevladinih organizacija, koje su strankama u kojima je Bajrović ranije bio uvijek donosile solidan izborni rezultat, ali njemu samom nikada neku značajniju poziciju, barem na period duži od nekoliko mjeseci.
Podsjećamo, najprije je Bajrović napustio SDP jer nije dobio mjesto ministra komunikacija i prometa, a zatim je izbačen iz Demokratske fronte. Nakon toga je osnovao Građanski savez kako bi, ukoliko uspije projekat ujedinjenja “ljevice” i ukoliko se ta ujedinjena “ljevica” dokopa vlasti 2018. godine, za sebe osigurao toliko željenu poziciju u Vijeću ministara BiH i tako barem dijelom opravdao do sada uložene višemilionske iznose u njegove političke promašaje.
Upravo su ti višemilionski iznosi motiv privrženosti mreže nevladinih organizacija koje godinama prate Bajrovića, predvođenih ranije pomenutim Brkanom, te vjerovatno i pozadina nove uloge koju Građanski savez ima u priči o zajedničkom nastupu na narednim izborima.
Slučajno ili ne, stranke u kojima je član bio Reuf Bajrović su uvijek imale naklonost Nacionalnog demokratskog instituta (NDI), nevladine organizacije koja na različite načine radi na “jačanju političkih i civilnih organizacija”. Jedan od tih načina su, primjera radi, istraživanja javnog mnijenja uoči svakih izbora, a ti rezultati i njihove prognoze uvijek idu u prilog SNSD-u i strankama preko kojih je Bajrović pokušavao ostvariti svoje političke ciljeve. NDI djeluje ponajviše zahvaljujući finansiranju Nacionalnog fonda za demokratiju (NED), neprofitne nevladine organizacije koju finansira Kongres SAD-a. Programski officir NED-a za jugoistočnu Evropu, odnosno osoba koja raspoređuje sredstva ovdašnjim nevladinim organizacijama, je Ivana Cvetković, supruga osnivača i predsjednika Građanskog saveza.
Milioni za (ne)vladin sektor
NED je u 2015. godini za podršku nevladinim organizacijama u BiH potrošio 1.492.397 dolara. NDI-u je pripala trećina tog iznosa, čak 521.000 dolara. Kratkih rukava nije ostao ni Darko Brkan, čije je udruženje “Zašto ne” dobilo 69.900 dolara za projekat “Istinomjer”, koji je dosadašnje poteze Emira Suljagića, Bajrovićevog saborca iz Građanskog saveza i prethodnih stranačkih putešestvija, uglavnom ocjenjivao kao “dosljedne”. Koliko su Suljagićevi kritički osvrti naspram političkih protivnika zaista dosljedni i u skladu sa apetitom kada je u pitanju “bijeli hljeb”, dalo bi se raspravljati.
Podaci za ovu godinu još uvijek nisu dostupni, ali jesu za 2014. godinu, kada su održani opći izbori. Podsjećamo, tada je Bajrović bio član Demokratske fronte, koja se mogla pohvaliti zaista sadržajnom i samim tim skupom predizbornom kampanjom, naročito ukoliko uzmemo u obzir da se radilo o svježe osnovanoj stranci. Tajna tadašnje finansijske moći Demokratske fronte je možda ležala u činjenici da su u NED-u te godine bili zaista široke ruke. U BiH su podijelili više od tri miliona dolara, a NDI je za dva projekta dobio čak 941.000 dolara. Solidan iznos je zaradio i Brkanov “Zašto ne” i to za tri projekta ukupno 180.900 dolara. ACIPS, u kojem su Bajrović i Suljagić započeli svoje karijere, je dobio “samo” 37.000 dolara.
NED će vjerovatno platiti račune sa Jahorine, izradu najavljenog sporazuma, te sve naredne aktivnosti “građanske opcije” i njenih nevladinih privjesaka. Cijenu onoga što će ta “građanska opcija” uraditi, kao što je to bio slučaj sa računima napravljenim od 2010. do 2014. godine, će platiti isti oni koji su platili najnoviji model iPhonea kojeg je Bajrović svojevremeno kupio za “potrebe Ministarstva”.
/faktor.ba
