Žrtve nasilja ohrabrene da prijave

Unsko-sanski kanton kao relativno konzervativna sredina krije daleko veći broj slučajeva nasilja u porodici, ali taj trend se mijenja.
Prema statistici MUP-a USK-a za prošlu godinu, od ukupno 150 krivičnih djela protiv braka, porodice i mladeži, 134 se odnose na nasilje u porodici. O svim aspektima ovog problema razgovarali smo sa timom inspektora, Bahrudinom Dželalagićem, šefom koordinacionog tima za izradu strategije prema mladima, Emirom Čauševićem, višim inspektorom, Adnanom Beganovićem, mlađim inspektorom, i Snežanom Galić, portparolom uprave policije MUP-a USK-a.
– Nasilje u porodici u USK-u u 2016. godini evidentirano je ukupno 209 puta, dakle broj je u odnosu na prethodnu godinu u evidentnom blagom porastu. Za navedenih 209 slučajeva 141 je imao obilježja krivičnog djela, 48 je prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i 20 incidenata, kaže Snežana Galić.
Najčešće žrtva prijavljuje nasilje u porodici, a kao prijavljivači se pojavljuju i svjedoci, komšije pa čak i djeca iz takvih brakova.
– Mi svaku prijavu provjeravamo bez obzira na to o čemu se radilo, izlazimo na teren i utvrđujemo činjenice i okolnosti onoga šta se dogodilo. Tada se oštećenoj osobi omogućuje da prijavi nasilje, nakon toga ako ima povreda, upućujemo je na ljekarski pregled, a uporedo s tim upoznajemo tužioca o navedenom događaju. Postupamo dakle po Zakonu o krivičnom postupku i Zakonu o zaštiti porodice shodno pravilniku o načinu provođenja zaštitnih mjera za počinioce nasilja u porodici koje su u nadležnosti policije, objasnio nam je inspektor Čaušević.
Izvršilac može biti zadržan u policiji 24 sata, pogotovo ako se procijeni da može ponoviti djelo ili je povratnik u činjenju nasilja u porodici.
– Ukoliko žrtva potvrdi navode da je ugrožena, pravi se zahtjev za pokretanje zaštitnih mjera, te uz pomoć suda u roku od 12 sati žrtvu smještamo u sigurnu kuću, kazao nam je inspektor Dželalagić.
Mjere zabrane uključuju zabranu prilaska žrtvi, kao i zabranu kontaktiranja, dakle da bi se izbjegle mogućnosti da je poziva na telefon i uznemirava. Sigurna kuća je ograničena kapacitetima jer su u konstantnim budžetskim poteškoćama, te ih policija mora na vrijeme kontaktirati.
– No oni uvijek ostavljaju prostora za urgentni slučaj, do sada se nije desilo da se na njih nije moglo računati, kazao nam je inspektor Čaušević.
Lokalitet sigurne kuće je zaštićen od javnosti, kazali su nam policajci, te im itekako odgovara da tako i ostane jer u slučajevima nasilja u porodici imaju i jako drastičnih primjera gdje je počinilac spreman na sve. Nakon smještanja žrtve, samo ovlaštena lica mogu znati gdje se ona nalazi.
– Policija nakon donošenja rješenja o zaštitnoj mjeri mora vršiti nadzor takve osobe, povremeno se obilazi lokacija. Nekad nam iz sigurne kuće dojave da su primijetili izvršioca i tada dobiju i zaštitu koliko je god ona potrebna. Mi nismo imali prijava da nakon smještaja žrtve u sigurnu kuću dođe do incidenta, kazao nam je inspektor Dželalagić.
Dakle, žrtva je sigurna čim se obavijesti policija i nakon svega što po proceduri uslijedi nakon toga, a žrtva je u opasnosti samo dok se za nasilje ne zna i dok se na to šuti umjesto da se nasilnik prijavi.

Nasilje u porodici i maloljetnička delinkvencija međusobno su uzročno povezani, a sve se bazira i na teškoj ekonomskoj situaciji u zemlji. Prilikom redovnih liječničkih pregleda, domovi zdravlja prijave policiji ako je neko dijete izloženo nasilju, piše Oslobođenje

Mnogo je nasilnika koji se pojavom policije omekšaju, ali inspektori kažu da je sve do osobe, nekad se izljevi bijesa nasilnika tek tada pojačaju. Onda se primjenjuju policijske mjere uključujući i sredstva vezivanja.
– Znaju nasrnuti i na nas, ali to je dio našeg posla, kazao nam je mlađi inspektor Beganović.
Tim inspektora MUP-a USK-a nema predstavu koliko je slučajeva nasilja u porodici, a da nisu navedeni u statistici. Sve ono šta nam nije prijavljeno, kažu, mi ne možemo znati.
– Mi putem naših anketa i djelovanjem sa nevladinim organizacijama Žene sa Une i drugim nastojimo podići svjesnost o ovome problemu i želimo upoznati svaku potencijalnu žrtvu na koji način može biti zaštićena. Jer postoje razni oblici nasilja, i fizičko i psihičko, kazao nam je Dželalagić.
Inspektor Čaušević vjeruje da je trend prijavljenih slučajeva u porastu, to jest da se sve više žrtava ohrabruje i odlučuje da prijavi nasilje, otuda je evidentni porast prijavljenih slučajeva, a ne zbog stvarnog povećanja broja nasilja.
USK-a je konzervativna sredina, u značajnoj mjeri patrijarhalna te kao takva pogodno je tlo za postojanje ovakvih slučajeva. No brojnim preventivnim aktivnostima, u kojima učestvuje i policija, i to se počelo mijenjati.
Mlađi inspektor Beganović tvrdi da nisu samo žene žrtve nasilja, da to često bivaju i djeca.
Pojavne oblike takve vrste nasilja najčešće prijavljuje osoblje u školama. Tada policija posebno oprezno nastupa u okvirima Zakona o zaštiti maloljetnika.
– Zajedno sa Centrom za socijalni rad maloljetnik se izoluje od te porodice, obavi se ljekarski pregled i utvrde činjenice o nanošenju fizičkih ozljeda, potom se uključuju psiholog i Tužilaštvo po hitnom postupku. Zakon je naročito osjetljiv prema maloljetnicima, a oni su maloljetni do 18 godina po našem zakonu, kazao nam je inspektor Beganović.
Hitnost u takvim slučajevima je od velike važnosti bez obzira na to kome da se prijavi, socijalnoj ustanovi, Tužilaštvu ili policiji. Timovi sve tri institucije imaju stručne osobe koje su certificirane za rad sa djecom, te samo oni i mogu razgovarati sa maloljetnikom, pojašnjavaju naši sagovornici. Oni ističu da nasilje nad djetetom obično čine ili jedan ili drugi roditelj podjednako, a najčešće i zajedno. Pojašnjavaju da se nasilje u porodici nerijetko indirektno nadovezuje na vršnjačko nasilje, jer su obično djeca iz problematičnih porodica uključena u sve to.
– Vršnjačko nasilje se manifestuje kroz lakše i teške, fizičke ozljede, ugrožavanjem, omalovažavanjem i vrijeđanjem. Imamo povećanje tog oblika nasilja, ali imamo i povećan broj policajaca koji rade na terenu, prisutni su u školama, a imamo i mnoštvo preventivnih aktivnosti u zajednici, kazao nam je Beganović.
Na području USK-a postoje 44 policajca koja su certificirana za rad sa djecom.
Suočavajući se da problemima na terenu za maloljetničku delinkvenciju, utvrđeno je da se najčešće radi o krivičnim djelima protiv imovine, ili drugim krivičnim djelima u manjem obliku.

Related posts