Za koga glasati, kome glas dati, ko će ostati i kom je vrijeme da ode

Kandidacijske liste za izbore 2016. uglavnom su „skrojene“, neke političke stranke ili pojedinci koji dvoje o kandidaturi, čekaju zadnji rok, kako bi CIK-u predali svoje liste i time se i zvanično upustili u utrku pred „veliki događaj“ u oktobru.
Ono što se može zaključiti uvidom u dostupne liste partija koje su ih objavile, je i to da se na nekima nalazi veliki broj mladih ljudi, neke stranke su se „pojačale“ ženskim kandidatima, ali svakako je najzanimljivije to, da neke kandidate na listama, jednostavno nije moguće izbjeći. To su tzv. starosjedioci, što po listama, općinskim vijećima, tako i kao funkcioneri na različitim dužnostima. A, građani očekuju, i to im se od izbora do izbora i obećava, promjene. Promjene i to ne samo kozmetičke prirode, nego suštinske, temeljite i korjenite.
Ko može osigurati promjene?
Promjene svakako neće osigurati oni zbog kojih se na njima insistira, to je jasno iole upućenom takozvanom običnom građaninu, oktobarskom biraču. Promjene u ovoj zemlji, promjene u USK mogu osigurati samo mlade, nove, obrazovane, čiste i ničim korumpirane snage, plejada novih i obrazovanih ljudi, koji žele i imaju volje upustiti se u takve procese. A nije da ih nema, na listama je dovoljan broj upravo takvih mladih ljudi koji, kada bi im „stari vukovi“ dopustili, mogli biti taj zubac na točku preokreta.
Hoće li to biti tako, ovisi isključivo o građanima, koji imaju obavezu izići na izbore, a onda i više puta razmisliti prije nego svoj glas daju stranci ili pojedincu. Prva promjena u sistemu u kojem živimo, trebali bi biti građani, jer kada oni odluče svoje glasove dati snagama koje zovu na promjene, a ne dijeliti ih po nacionalnom ili nekom drugom interesnom ključu, tada ćemo moći i očekivati zaokret u drugom smjeru.
Imaju li mladi snage da ponesu ovaj teret?
Imaju. Ako im se dopusti. Mladi daju novu nadu u sumornoj bosanskohercegovačkoj stvarnosti. Oni su ta uzdanica u koju bi građani trebali gledati, njima se posvetiti i njima dati svoje povjerenje. Hoće li uspjeti, u mnogome ovisi od njih samim, ali i od političkih partija koje ih kandidiraju. Svakako da je proteklih dvadeset godina bilo mladih ljudi na različitim pozicijama, no, znatan broj njih „utopio“ se u stranačkim bojama i od njih nije bilo veće koristi. Nova generacija obrazovanih i mladih ljudi, mogla je imati izbora, otići odavde.
Oni koji su odlučili ostati i pokušati ovaj brod usmjeriti u drugom pravcu, zaslužuju i povjerenje građana.
Jer, „staroj gradi“ odavno je bilo vrijeme da ode.

Related posts