Uvozne čokolade nisu kvalitetnije od domaćih

Značaj konditorske industrije u BiH nije zanemariv, pogotovo ako uporedimo odnos ukupnog izvoza prehrambenih proizvoda na godišnjem nivou i izvoz konditorskih proizvoda.

Otvorenost tržišta

Kada je u pitanju uvoz proizvoda od šećera, čokolade, peciva, keksova, kolača i ostalih prehrambenih proizvoda koji sadrže gluten i čokoladu, riječ je o 25.832,864 kg, što u konačnici daje zbir od 116.403,678 KM.

Po pitanju izvoza iz BiH u druge zemlje, taj broj je ipak manji i iznosi 15.924,144 kg, što daje 54.541,772 KM vrijednosti izvezenih proizvoda u 2015.

– Uvozna konkurencija jeste velika na našem tržištu, a to su u biti neke prednosti, ali i mane, pogotovo kod nas. Kod nas je otprilike 60 posto domaćeg tržišta, a 40 posto je uvozno, mada u ovom periodu možemo reći da je to 50 naspram 50 posto, kazao nam je Zlatko Sejmenović direktor, “Gadžo Comerca” za proizvodnju u Agrokomercu.

Konditorsku industriju, pored manjeg izvoza, pogađaju slični problemi kao i ostale sektore u prehrambenoj industriji, a to su nelojalna konkurencija, neuređeno tržište i izostanak poticaja.

– Problem je i otvorenost tržišta BiH za uvoz konditorskih proizvoda, koji su u velikoj mjeri jeftiniji od domaćih. S druge strane, bh. proizvođači često imaju problema sa izvozom vlastitih proizvoda zbog rigoroznih kontrola. Uloga države u zaštiti konditora je neophodna u smislu da osiguraju poticaje i rasterećenje proizvodnje od svih nameta koje nemaju konkurentski proizvođači u inostranstvu. Također, bilo bi dobro kada bi se više investiralo u ovu vrstu proizvodnje, jer domaća proizvodnja, ako je uporedimo sa proizvodnjom u regionu, ima malu ponudu proizvoda, kazali su u Vanjskotrgovinskoj komori BiH.

Isto mišljenje dijele i proizvođači konditorskih proizvoda, koji pronalaze rješenja na ličnim primjerima.

– Problemi koje ima ova industrija su ti što nam nedostaje inicijative i podrške od vlasti, ali nije niko nezadovoljan i od ovoga se svakako može živjeti, kazao je Sejmenović.

Strani investitori mogu uložiti u marketinško pozicioniranje konditorske industrije koje je neophodno za prepoznavanje naših proizvoda. Za investiranje u marketing, domaće kompanije, nažalost, često nemaju dovoljno sredstava, te se moraju na druge načine boriti za svoju poziciju na tržištu.

– Ne može se živjeti od stare slave, mora biti neka dobra osnova za nadogradnju, a definitivno se mora stalno ulagati u brendove, tržište i kupce, ističe Sejmenović. Nirmel Omić, suvlasnik kompanije Mak Zara, smatra da ako se voli ono što se radi, od toga se može i živjeti.

– S obzirom na to da smo prvi koji smo pokrenuli priču ručno rađenih proizvoda, nemamo jakih konkurenata u sferi hand made čokolada i pralina. Mi nemamo prejaku konkurenciju, ali, naravno, uvijek treba ulagati u marketing i unapređenje posla koji se radi, kazao je Omić.

Mnogi se bore sa što boljom produktivnošću, sa što boljim kvalitetom, što boljim nastupom na tržištu, radom sa kupcima, a rezultat nekada ne bude očekivan.

– Mora se raditi na kvalitetu proizvoda, a najteže je naći odnos kvalitete i cijene koji bi bio približan našem tržištu i u odnosu na konkurenciju, dodao je Sejmenović.

Vjernost

Progresivnu kampanju korištenja domaćih proizvoda treba kontinuirano provoditi uz napomenu da je domaći proizvod često kvalitetniji od uvoznog.

– Konzumenti konditorskih proizvoda su, generalno posmatrajući, ostali vjerni proizvodima domaćih kompanija. Kvaliteta domaćih proizvoda osigurala je mjesto bh. slatkišima na policama bh. trgovina, pa i šire. Većina jakih konditorskih brendova u BiH je prisutna na tržištu još iz vremena bivše Jugoslavije. Popularnost su održali, prije svega, kvalitetom proizvoda, kao i kroz sjećanja iz djetinjstva kada su svi kao djeca uživali u omiljenim okusima poznatih, sada regionalnih brendova, kazali su u VTK-u BiH.

Osnovna sirovina čokolade je kakaovac koji raste u Africi, i kvalitet konačnog proizvoda ovisi od toga šta pojedini proizvođač želi postići i koju kvalitetu planira pružiti kupcima.

– Nastojimo da nabavljamo sirovine na domaćem tržištu, od brašna, šećera, ulja, odnosno svih sirovina koje imamo na našem tržištu, a ono što nema, uvozimo. Naši dobavljači se svakako trude da ispune kriterij koji smo uveli, tako da je to jedan krug koji treba da se ispuni, kazao je Sejmenović.

Vječita polemika je oko kvalitete čokolade, i to one uvezene i one koju nude bh. proizvođači.

– Uvozne čokolade nisu kvalitetnije od naših domaćih, ali jedini problem sa našom industrijom i proizvodnjom jeste što ih nema dovoljno na tržištu, tako da nema domaćih konkurenata sa inostranim ponudama koje nam dolaze, ali opet bih dao neku srednju ocjenu za naše područje. Što se tiče nabavke materijala za Mak Zaru, naša čokolada isključivo dolazi iz Belgije, kazao je Omić.

U vezi sa industrijskom proizvodnjom konditoringa, ipak naša država ima kvalitetnu ponudu koju treba dodatno ojačati zajedničkim ulaganjem.

– Mislim da bi se naši privrednici trebali udružiti i iskoristiti potencijale koje već imamo na tržištu. Konditorska industrija u BiH svakako treba i pratiti trendove u svijetu i EU, koji su sigurno bolji i ako ne možemo nove izvesti, da te preslikamo u BiH, znači, svaka simbioza u tom pogledu je svakako dobro došla, zaključio je Omić. – piše oslobodjenje.ba

Related posts