USK: Inspekcija “objavila rat” pijacama

Učestalim akcijama suzbijanja rada na crno i inspekcijskim nadzorima na pijacama na području Unsko-sanskog kantona, Kantonalna i Federalna inspekcija su ovu vrstu trgovačke djelatnosti dovele na rub opstanka. Ogorčeni trgovci zbog ovog problema poručuju kako su potrebne hitne izmjene zakona, koje će im osigurati lakši legalni način trgovine njihovim proizvodima i robom.

258 osoba u Federaciji BiH je u samo dva dana dobilo prekršajne naloge u vrijednosti od skoro pola miliona maraka zbog nepravilnosti koje je utvrdila Porezna uprava FBiH. Ovih redovnih inspekcijskih nadzora, koji su učestali ove godine, nisu pošteđene ni pijace, pogotovo na području Unsko-sanskog kantona.

Trgovci traže izmjenu Zakona, ali nasuprot njih stoje zahtjevi Evropske unije

U martu tekuće godine, Kantonalna uprava za inspekcije poslove održala je sastanak sa nadležnim kantonalnim i općinskim organima u vezi uređenja rada na pijacama. Ustanovljeno je kako su među brojnim manjkavostima i problemima na tržnicama najizraženiji izgled istih, kao i sama siva ekonomija, odnosno rad na crno koji obavljaju trgovci bez registriranih obrta i fiskalnih kasa. Time je započela prva faza uređenja pijaca, koja je izazvala brojna negodovanja trgovaca koji smatraju kako je sada pravo vrijeme za izmjenu Zakona, koji će im omogućiti lakše zakonsko trgovanje, ali sa manjkom poreznih nameta.

U brojnim akcijama, kantonalni i federalni inspektori su kažnjavali skoro sve koje su zatekli da na pijacama obavljaju trgovinu bez fiskalnih računa. Najviše negodovanja uputili su iz Cazina, gdje smo razgovarali sa nekolicinom trgovaca koji nam otkrivaju kako već mjesecima trpe torturu i represiju koju nad njima sprovode nadležni koji redovno obilaze pijace.

“Razumijem da inspektori rade svoj posao i razumijem da država želi urediti tržište, ali ne razumijem zašto nam ne omoguće lakši rad i poslovanje”, pita se jedan od trgovaca sa pijace u Cazinu koji smatra da je došlo vrijeme da se ukinu dvostruki aršini: “Ja prodajem svježe domaće voće i povrće, i to je jedini prihod koji imam. Država mi nudi poticaje za rad u poljoprivredi koje mi na kraju ne isplati, i sad bih ja trebao plaćati poreze dok trpim takvu nepravdu? Vjerujem da bi svi pristali na fiskalizaciju i plaćanje poreza kada se zakonske sankcije ne bi odnosile samo na nas, već i na one koji iz budžeta kradu novac namijenjen poljoprivrednicima.”

Nažalost, to se i dalje dešava. Država je poljoprivrednicima, odnosno proizvođačima mlijeka, voća, povrća i ostalih poljoprivrednih proizvoda dužna novac još od 2014. godine.

Smatraju kako je najbolji prijedlog dao Admir Hadžipašić, poslanik u Skupštini Unsko-sanskog kantona koji se obratio svojim kolegama sa pitanjem vezanim za rad na pijacama. On je mišljenja kako bi se pijace trebale izuzeti iz postojećih zakonskih okvira i da ih se tretira jednako kao i tradicionalne obrte. To bi u praksi značilo da trgovci na pijacama ne bi plaćali poreze države, ili bi bili dosta manji od trenutnih, čime bi njihovi obrti prešli u ozakonjene.

Prihvatljivo je to i samim trgovcima, koji smatraju kako bi manji porezi za njih i dalje značili osiguranje za egzistenciju, te bi prihvatili skupu fiskalizaciju koja uz otvaranje obrta košta skoro hiljadu maraka.

A fiskalizaciju na pijacama je našoj državi nametnula Evropska unija, što je jedan od preduslova za pregovore o pridruživanju. Ovakve mjere je prije nekoliko godina sprovela i Vlada SDP-a u Republici Hrvatskoj, koja je naišla na oštre osude, ali se na kraju fiskalizacija ipak u potpunosti sprovela na svim tržnicama diljem države.

EU ulaže u poljoprivredu, a BiH je zagušuje

Svaka pijaca, a posebno ona u Cazinu koja radi već desetljećima, ima svoju draž. Druženje, cijenkanje, kvalitetni domaći proizvodi… Sve ovo bi uskoro moglo pasti u vodu ukoliko država ne krene u realizaciju izmjene i dopuna postojećih Zakona o trgovini, koji na leđa tržnih trgovaca stavljaju ogromno breme.

I tu je velika razlika između Evrope i Bosne i Hercegovine, jer se u razvijenim državama 40% poticaja isplaćuje za poljoprivredu. I ne radi se o malim svotama novca, već o enormnim izdvajanjima koji podstiču poljoprivrednike na konstantni rad i razvoj, dok se poticaji u BiH već godinama ne isplaćuju. Novca u resornim ministarstvima nema, a zašto, pitanje je na koje dosad nisu dali niti Jerko Lijanović niti Šemsudin Dedić.

I ne samo da se nenamjenski troše sredstva namijenjena za poljoprivrednike, već se i godinama gubi bespovratni novac koji nam nudi EU. Zbog nemogućnosti usaglašavanja tri strane, dosad smo izgubili nekoliko desetina miliona maraka za poljoprivredu i ruralni razvoj.

“Ja to ne mogu shvatiti. Mi imamo najbolje uslove u Evropi za poljoprivrednu proizvodnju. Ali vladajućim strukturama nije bitna proizvodnja, niti obični trgovac, bitno im je naplatiti velike namete a ostalo kako bude. Mi se trebamo ujediniti i zajedno stati na kraj ovoj torturi. Ako ti ljudi nisu u stanju pridonijeti ulaganja u poljoprivredu iz Evrope, pa i plasirati naše proizvode u njihove lance trgovina, ja ne znam šta oni tu uopće rade”, pita se drugi trgovac kojem je izdat prekršajni nalog za prodaju voća i povrća, koji za kraj u samo nekoliko rečenica opisuje cijelu bijedu bh. privrede:

“Evo sad mijenjaju zakon o postotku domaćih proizvoda na policama u našim trgovinama. Pa oni nisu u stanju zaštiti vlastiti brend i povećati vlastiti BDP jer se ne mogu dogovoriti koliki dio kolača kome ide. Pa mi smo gladni na tri jezika – bosanski, srpski i hrvatski, dok se oni zajebavaju na večerama koje obiluju uvoznim proizvodima i pričaju nam o nekim nacionalnim interesima. A što mi u Cazinu ne možemo zaraditi za kruh svojim vlastitim trudom i radom, to nije bitno.”

kladusa.net

Related posts