Unska pruga bi probudila Krajišnike

Unska pruga već deceniju ne prevozi putnike. Posljednja linija Bihać – Sarajevo ukinuta je prije sedam godina. Kako je održavanje linija skupo, a građana koji putuju tračnicama u USK-u sve manje, postalo je gotovo nemoguće održavati putnički saobraćaj koji je obrnuto proporcionalno nestajao koliko god su više krajiški političari svojim biračima obećavali da će oživiti unsku prugu. Krivac se tražio u maćehinskom odnosu Federacije prema USK-u, Sarajeva prema Krajini, krivila se kompanija Željeznice FBiH.

Novac u asfaltu

No, Željeznice Federacije godinu za godinom su slale izaslanike u Bihać, tražile su od Kantona, od gradova koji koriste prugu da učestvuju u finansiranju saobraćajnih linija, ali u Krajini nisu mogli dobiti novac. Krajiški političari, bez izuzetaka, smatrali su da ovaj problem treba rješavati “lupanjem šakom o stol” negdje u Sarajevu. Čak je bivši premijer Hamdija Lipovača izjavljivao da će ići da se bije sa upravom Željeznica FBiH.

Ali, otkako su pitanje Željeznica FBiH aktualizirale i Svjetska banka i SIDA, mogućnost da cjelokupna infrastruktura Federacije ponovo bude u funkciji na cijelom teritoriju zainteresovala je i Krajišnike. U planu je navedeno nekoliko scenarija za restrukturiranje željeznica.

Prvi je da ŽFBiH budu uređene kao holding društvo, naveo je za Fenu pomoćnik ministra za željeznički i vodni transport Ismet Demirović, a drugi scenarij je razdvajanje infrastrukture od operatera.

– Koliko smo upoznati, još nije odlučeno koju ćemo transportnu strategiju u željeznicama dobiti. Bilo šta da bude, sad je vrijeme da vlast u Unsko-sanskom kantonu pokrene inicijativu, uključi se u pitanje, da ne dozvoli da budemo zaobiđeni. Nažalost, niko od političara iz USK-a više ni ne spominje oživljavanje unske pruge, kazao nam je šef željezničke stanice u Bihaću Almir Džankić.

U međuvremenu, stižu prijedlozi eksperata iz Svjetske banke da Vlada u potpunosti primijeni evropski model finansiranja željeznica izdvajanjem sredstava iz akciza na gorivo, uvođenjem takse na registraciju automobila, te eko-taksi, kao i da se prijevoz nafte i naftnih derivata odvija isključivo vozovima, a ne drumskim saobraćajem. Konačni cilj je da se oživi željeznička kičma privrede u BiH.

Ali, u USK-u kao i u Federaciji vladaju jaki drumski lobiji, jer se gotovo sav promet robe u BiH odvija putem špediterskih tvrtki. Čak i na lokalnom nivou godišnje se najviše ulaže u održavanje i asfaltiranje lokalnih puteva, dok se za Željeznice ne izdvoji ni fening.

– Morate razumjeti da ulaganje u lokalne puteve i danas traje, jer još infrastruktura nije stigla do svakog građanina. Mi se sjećamo da je vlast SDP-a obećavala da će unska pruga biti oživljena i da to obećanje nije ispunila. Zato će se SDA uključiti u ovo pitanje, pratićemo šta se zbiva, pružićemo podršku na lokalnom nivou i od naših predstavnika u Parlamentu tražićemo da podrže svako dobro rješenje, kazao nam je Asmir Budimlić iz SDA Bihać.

Drugo pitanje značajno za unsku prugu je i turizam. Svima je poznato da jednom godišnje kroz kanjon nacionalnog parka saobraća turistički voz sa otvorenim kupeima, koji bi komotno mogao postati komercijalna linija za turiste ukoliko bi se našao jeftiniji model za uspostavu ove linije na dnevnoj ili sedmičnoj bazi.

Naime, u mnoštvu planova Željeznica FBiH je i uspostava željezničkog saobraćaja na relaciji Sarajevo – Bihać, uz uvjet da se prethodno investira 2,3 miliona KM, što je godišnji budžet najsiromašnijih općina USK-a.

Naime, značajan dio pruga u Federaciji već je elektrificiran, što uveliko smanjuje troškove operateru.

Ono za što bi se političari u Krajini trebali izboriti jeste elektrifikacija unske pruge, ali u cijeloj dužini, uključujući i kanjon kroz nacionalni park.

– Kalkulacija koju je naveo naš direktor od 2,3 miliona maraka, da bi se omogućila uspostava vozne linije Sarajevo – Bihać, vjerovatno ne bi bilo sve što je potrebno od ulaganja. Nama je to sve neizvjesno jer čujemo u vijestima, ali nikakvih službenih saznanja nemamo. Nema datuma, nema najava. A što se tiče elektrifikacije pruge, to bi smanjilo troškove. No, glavni pokazatelj je bruto roba, mi u USK-u, nažalost, nemamo dovoljno privrednika da im činimo usluge. Još veći problem je što nemamo tranzit sa Hrvatskom, u ekonomskoj smo blokadi, kazao nam je Džankić.

Ekonomska blokada o kojoj govori pada na teret vlasti koja nije na vrijeme uredila odnose između željeznica dvije države, unutar entiteta i kantona. Sve čeka neka bolja vremena, neke mudrije i sposobnije ljude.

– Ne može niko imati alibi za to, putnički saobraćaj se treba uvezati, sramota je da Bihać i Unsko-sanski kanton nemaju vezu sa Sarajevom. To je necivilizacijski, nelogično, neshvatljivo. Međutim, Željeznicama je do sada bilo potrebno i sufinansiranje iz Kantona, a Vlada Kantona se na to oglušivala. Vlasti uopšte nisu htjele znati za to. Da li će se nešto uspjeti nakon što je ponovo aktualiziran problem drumskog saobraćaja, stvarno ne znam, napominje šef željezničke stanice u Bihaću Almir Džankić.

Linije Bihać – Banjaluka, Bihać – Sarajevo, Bihać – Zagreb, zasad su samo san, ali ne i nedostižan. Bez obzira na manjak političke volje i takta predstavnika vlasti USK-a, ovaj put se oni ne pitaju.

Muke i za Hrvatsku

Da je kojim slučajem sve ovo provedeno mnogo ranije, u vrijeme kada je Hrvatska modernizirala svoje željeznice, možda bi Krajina već bila dio željezničke mreže Evrope. Ovako, ni u Hrvatsku se prugom ne može, čak se na nelogičnim temeljima razvila infrastruktura koja zaobilazi BiH i unsku prugu.

Na primjer, lička pruga u Hrvatskoj, koja geografski neprirodno zaobilazi unsku, prevozi cement iz Splita za Kutinu cijelu sedmicu, dok bi unskom prugom to trajalo samo jedan dan. Proizvođači i uvoznici u Splitu bi imali daleko manje gubitke. Čak i carinjenje na granicama između dvije države nije toliki problem, ali je propis da vagoni iz BiH preuzimaju robu iz hrvatskih vagona u Martinbrodu, a zatim je predaju RS-u u Blatini, te opet na Dobrini čeka državna granica i pretovar robe. Suviše je komplikovano da bi moglo funkcionisati. Što se tiče putnika, također je problem.

Upravo unskom prugom, turističkim vozom jednom godišnje, od Bihaća do Štrbačkog buka turistima su potrebni pasoši i to na improviziranim graničnim prelazima u Ripču, a zatim i na Liskovačkom mostu, što je apsurdno, jer je Nacionalni park Una svega četiri kilometra udaljen od Bihaća.

oslobodjenje.ba

Related posts