Ukrao kolekciju umjetničkih djela vrijednu milijardu dolara, a onda se umiješala njegova mama

Stefan Breitviser je mnogo puta obilazio muzeje i galerije da bi ukrao umjetnička djela, a jedna posjeta Muzeju Riharda Vagnera u Švajcarskoj, kada ga je zadivila veličanstvena mesingana skulptura – jedna od tri takve u cijelom svijetu, koštala ga je slobode.

Breitviser se, kao i bezbroj puta do tada, prepustio porivu koji nije mogao da kontroliše – krađi iz ljubavi prema umetnosti, ne razmišljajući št ga može snaći.

Kada se posle nekoliko dana vratio u muzej da bi vidio ima li još nečega što bi mu zapalo za oko, radnik osiguranja ga je prepoznao i pozvao policiju.

Više od sedam godina ovaj Francuz, koji je izuzetno volio umjetnost, posjećivao je muzeje i privatne zbirke širom Evrope te krao umjetnička dela. Na kraju je njegova privatna kolekcija obuhvatala 239 vrijednih umjetničkih dela i artefakata neprocenjive vrednosti iz 172 ustanove, u ukupnoj vrijednosti od milijardu dolara! Bio je jedan od najproduktivnijih kradljivaca umjetnosti u modernoj historiji.

Kada je 2001. godine najzad uhvaćen, njegova draga “mama” Mirej uništila je više od 100 umjetničkih djela u vrijednosti od 30-40 miliona dolara, koja je skrivao u njihovoj kući.

Među ukradenim delima je i silka Korneja de Liona “Meri, kraljica Škotske”.

Sve je počelo kada je Stefan bio momak od 20-ak godina, a zarađivao je kao konobar, uglavnom u Švajcarskoj.

Prva velika krađa desila se 1994. kada je posjetio muzej u Alzasu (Musee des Amis de Thann), u kome mu je zapazio pištolj iz 18. vijeka. Vidjevši da nije zaključan, odlučio je da ga ukrade.

– Pištolj me je zadivio. Srce mi je kucalo kao ludo, bio sam prestravljen, ali me je strast gonila…. Kasnije sam spavao s pištoljem pored sebe – očistio sam drvo, uklonio hrđu, čuvao sam ga kao bebu – pisao je kasnije u svojim memoarima i u razgovorima s novinarima.

Djevojka na straži

Godinu kasnije, zajedno s djevojkom, posjetio je dvorac u Švajcarskoj, gde je ugledao sliku iz 18. vijeka, koja ga je neverovatno podsećala na Rembrantova djela.

– Zadivile su me njena ljepota, karakteristike portreta žene i njene oči – rekao je za “Gardijan” 2003. godine.

Dok je djevojka čuvala stražu – što je uglavnom radila tokom njegove kriminalne karijere – Breitvizer je izvadio platno iz rama, strpao ga pod jaknu i odnio ga kući.

– Radio sam to zato što sam volio sve te stvari, jednostavno sam morao da ih imam – rekao je novinaru “Forbsa”.

Vremenom je krađa umetničkih dela prerasla u neku vrstu zavisnosti – sve dok nije uhvaćen u novembru 2001, putovao je po Francuskoj, Švajcarskoj i drugim evropskim zemljama i prepuštao se porivu.

Među delima starih majstora koja su završila u stanu njegove majke u Miluzu (Francuska), bile su slike Pitera Brojgela, Fransoe Bušera, Korneja de Liona i Antoana Vatoa. Najpoznatije djelo u njegovoj zbirci bila je slika Lukasa Kranaha Starijeg “Princeza Sibila iz Kleva”.

Ponovo bi ih uramio i rasporedio po zidovima improvizovane galerije u svojoj spavaćoj sobi. Da ne bi izblijedile, držao je spuštene roletne i prigušio svjetla. Ljubav prema umetnosti, međutim, nije uspio da prenese na majku.

Mamina osveta sinu

Nakon što je uhapšen, Mirej je poludjela. Prvo je rekla da nema pojma koliko ta djela vrijede i da ih je uništila zato što je bila ljuta na sina, ali su istražitelji sumnjali da je to učinila iz lojalnosti.

Uništila je sve dokaze – čak 60 dela starih majstora, od kojih je neka bacila na otpad, a druga u đubre, zajedno s polomljenim ramovima.

Nakon toga je skupila na gomilu 109 artefakata, statua i antikvarnih predmeta iz sinovljeve zbirke i bacila ih u kanal.

Brajtvizer se nadao da će mu dokazi o počinjenoj krađi pomoći da se spase. Sve je priznao, rekao je vlastima gde mogu da nađu blago, ponadavši se i da će neke od ustanove koje je opljačkao potražiti savjet od njega.

Međutim, kada je policija nedjelju dana kasnije došla u kuću njegove majke, nije bilo nijednog dokaza, a razmjere zločina naslućene su tek kada je rijeka počela da izbacuje stare artefakte na obalu.

Imajući u vidu štetu, strane umiješane u zločin dobile su relativno blage kazne. Mirej je odslužila 18 meseci zatvora, Brajtvizerova devojka šest meseci, a serijski kradljivac nekoliko godina u Švajcarskoj, a zatim još 26 meseci zavora u Francuskoj. Godine 2006. napisao je memoare pod naslovom: “Ispovijest kradljivca umetnosti”.

Dok je čekao izricanje presude u Francuskoj, Brajtvizer je pokušao da se ubije, a neki mediji su špekulirali da je to uradio nakon što je saznao za sudbinu svojih voljenih umjetničkih dela.

Izvor: Blic

Related posts