Tužna priča iz Rija: Želim osvojiti zlato i umrijeti

Marieke Vervoot, 37-godišnja belgijska paraolimpijka, u Riju će odraditi posljednje atletske utrke svoje karijere. Ali to nije sve, Belgijanka ima plan i što napraviti nakon Paraolimpijskih igara. Želi se vratiti kući i – umrijeti!

Naime, Mariete boluje od neizlječive degenerativne bolesti koja joj doslovce ubija želju za životom. Nesretna Vervoot trpi nepodnošljive bolove, a s vremenom su je počeli mučiti i mentalni problemi. A kako je Belgija još 2002. legalizirala eutanaziju, odluka je, čini se pala. Mariete je odlučila umrijeti, pa čak, pišu belgijski mediji, već je i odredila datum svoje smrti. To će se dogoditi negdje u 2017. godini.

Da priča bude sablasnija, atletičarka je već počela planirati svoj vlastiti pogreb.

– Želim da svi u rukama imaju čašu šampanjca i da svi na trenutak pomisle na mene…

Mariekeni problemi sa zdravljem počeli su još 2000. godine kada je saznala da boluje od teške i neizlječive bolesti. Ubrzo je završila i u invalidskim kolicima.

Međutim, hrabra Belgijanka nije odustajala od života, počela je igrati košarku u kolicima, a nakon toga nastupati u triatlonu 2007. Nažalost, godinu dana poslije njeno stanje se drastično pogoršalo i morala je odustati od zahtjevnog sporta i prebaciti se na atletiku.

– Bolovi su tako jaki da sam provela bezbroj besanih noći. Često i padam u nesvijest… – rekla je Vervoot za Le Parisien i objasnila što joj znači kada se takmiči na atletskoj stazi.

– U tih nekoliko minuta sve nestaje. Zaboravim na bol, iz sebe izbacim svu negativnu energiju, borim se protiv straha i patnji…

Posljednja želja u životu joj je – zlatna medalja u Riju. U Londonu se već popela na najviše postolje nakon utrke na 100 metara, a na 200 metara brani srebro.

– Strašno patim, po noći spavam tek desetak minuta. Moje tijelo je iscrpljeno, a ujutro mi medicinska sestra daje injekciju morfija. Svi me vide nasmijanu za zlatnom medaljom oko vrata, ali malo ljudi zna što stvarno proživljavam. Rio je moja posljednja želja! Nakon toga želim samo otići u grob…

Za eutanaziju u Belgiji su potrebna pismena odobrenja tri ljekara, a statistike govore da od 2002. godine na taj način život skonča oko 1400 ljudi godišnje.

Related posts