Temzom plove unske lađe iz Bosanske Krupe

Bosanska Krupa je mjesto na obali rijeke Une koje je zbog svoje ljepote opjevano i oslikano u radovima poznatih umjetnika. Svoju inspiraciju u njenoj ljepoti našli su i Krupljani, Branko Ćopić i Enver Krupić. Dok je prvi pisao o svom djetinjstvu i ‘maloj iz Bosanske Krupe’, drugi je pasionirano slikao tu smaragdnu rijeku.

Veliku slavu Bosanske Krupe i rijeke koja joj život znači pronijela je manifestacija „Unski lađari“. To je manifestacija koja je prvi put održana 1976. godine i do rata je važila za jednu od najpoznatijih manifestacija na rijekama. U početku su se takmičili samo Krupljani, poredeći snagu svojih lađi i želeći prestiž u svome gradu. S godinama je manifestacija postajala sve veća, a učesnici su bili iz različitih dijelova bivše Jugoslavije.

Majstor Himzo

Da su Krupljani vezani za svoju rijeku i da im je život organiziran na rijeci i uz rijeku, pokazuju i mnogobrojne privezane lađe. I, to nisu bilo kakve lađe. To su, kako će sa ponosom reći, ‘krupske unske lađe’.

Unske lađe su specifičnost ovog dijela BiH i izrađuju se upravo u Bosanskoj Krupi. U potrazi za najboljim i najpoznatijim majstorom, Himzom Bužimkićem, ribari će doviknuti: „Idi samo ravno i s lijeve strane ćeš ga vidjeti. Uvijek pravi lađe ispred kuće“.

I, bi tako. Na samoj obali Une nalazi se porodična kuća majstora Himze Bužimkića. Ispred kuće se, kao što se kod nekog nalaze automobili, nalaze lađe: neke od njih čekaju da ih pripremi za sezonu, neke trebaju sitne popravke, a dvije su u izradi.

„Ove dvije velike lađe pravimo za potrebe turizma. One nisu standardnih dimenzija. Šire su i stabilnije, posebno zbog djece i starijih osoba“, objašnjava Himzo.

Osim Himze, vrijedne ruke njegovog sina Ahmeda i rođaka Samira Palića pripremaju tu novu lađu. Već je premazana, a sada slijede završni radovi na njoj. Samir i Ahmed ukucavaju ekserčiće u nju. Himzo se smije i kaže: „U nju je ukucano 16.000 eksera.“ Inače, sve na lađi se radi ručno i po Himzinim uputama. Svakom detalju se pridaje pažnja i svako zna svoj dio posla.

Kod nas ovdje često navraćaju turisti i planinari. Niko nas ne ometa jer svaki od nas trojice zna svoj posao i tome smo posvećeni“, kaže Himzo.

Ahmed ima 22 godine i osim izrade lađi, bavi se muzikom i svira na raznim prigodama. Smatra da se u BiH može lijepo živjeti od svog rada i ne pomišlja na odlazak u inostranstvo.

Kako je sve počelo

Kada su prvi put održani „Unski lađari“, Himzo je bio dječačić. Ali, ne bilo kakav dječačić. Krupski dječaci nauče voziti lađu i prije polaska u osnovnu školu. Postao je lađar i tako je njegov životni put usmjeren na posao kojim se strastveno bavi već tridesetak godina.

„Ja sam prvu lađu napravio sa 16 godina. Mi smo kao momčići tada težili da svako sebi napravi lađu“, prisjeća se početaka majstor Himzo.

Prija rata nije imao razvijen posao kao što ga ima danas i priznaje da se više radilo za lokalno stanovništvo:

„Radili smo lađe prema potrebama lokalnog stanovništva. Na primjer, neko radi vikendicu sa druge strane rijeke gdje nema prilaz, pa mora prevoziti građevinski materijal. Neko je htio lađu za turizam, neko za ribolov, neko je htio malu lađu da je može izvući iz vode i staviti na auto.“

Početkom rata i samim razaranjem koje je pretrpjela Bosanska Krupa, Himzo je ostao bez svega. U sjećanju mu je ostao povratak na ognjište:

„Kada sam se vratio, nije bilo ničega. Počeo sam od nule jer nisam imao stvarno ništa. Za svoje prve dvije lađe dovezao sam oko pola kubika (pola kubnog metra) građe na biciklu, i to iz Bužima (udaljen preko 30 km). Ko se razumije u građu, znat će da je to jako teško. Ja sam tako počeo ispočetka.“

Ističe da danas u Eko radionici „Himzo“ imaju čak 12 formata lađe. O samoj izradi Himzo govori:

„Za okvir lađe se koristi tvrdo drvo poput hrasta, oraha, jasena ili brijesta. Vanjska obloga se izrađuje od mekog drveta kao što su: jela, smrča i bor. Najbolji je crni bor, ali je on puno granat i zbog toga ima puno čvorova. Iz tog razloga pribjegavamo petrovačkoj (Bosanski Petrovac) smrči jer je ona najkvalitetnija. Sve se završava sa tim plehovima – limenim dijelovima, premazuje se zaštitnom masom i okivaju se spojevi. Za jednu ovako veliku lađu nama treba oko pet dana za izradu.“

Unska lađa, kakva je i prepoznatljiva kod ljubitelja plovnih sredstava, pretrpjela je određene izmjene kroz ove godine.

„Tradicionalna ‘unska lađa’ je dostigla nivo razvoja kao što se razvijaju i neke druge industrije. Ostala je monumentalnost naše krupske lađe. Prepoznatljiva je po ravnim kljunovima i oštrim linijama. Dimenzije su joj oko pet i pol metara u dužini. Međutim, godinama je poprimila i neke druge oblike, pa je postala oblija, hidrodinamičnija, lakše ju je voziti i performanse su joj bolje. Također, nosivost je veća, a i zaštita je bolja“, opisuje Himzo krupsku lađu.

Himzine lađe u Londonu, Veroni, Ljubljani

Govoreći o tržištu, Himzo ističe da je najveće tržište bihaćko jer su, kao i u Krupi, stanovnici vezani za Unu. Poslije Bihaća, tu je Bosanska Krupa, a lađe su vrlo tražene u inostranstvu.

„Prošle godine smo radili šest lađi za hrvatsko tržište. Oni su tražili da budu po njihovim mjerama jer ta općina, Pisarovina, ima organizirane lađare i organizira turističke događaje. Osim toga, naša unska lađa plovi i Temzom jer je tamo otišla kada je zadnja misija EUFOR-a odlazila iz Bihaća. Dvije se nalaze u Veroni, jedna je na Ljubljanici“, sa ponosom ističe Himzo.

Međutim, iako ponude iz inostranstva pristižu, Himzina radionica ima problem sa naplatom van granica Bosne i Hercegovine:

„Nama nije problem isporučiti lađe vani, nama je problem naplata jer lađa je kod nas zavedena pod suvenir. Tu je napravljena velika greška pa mi za lađu ne možemo izdati fakturu. To je veliki problem.“

Zbog izraženih formalnih problema, Himzo se posvetio tome da se unska lađa iz Bosanske Krupe brendira i kao takva zaštiti. Osnov za tu ideju nalazi u samom obliku lađe koji je jedinstven:

„Istraživao sam lađe, od novozelandskih vaki do venecijanskih gondola. Koliko god je gondola prepoznatljiva po obliku, toliko je prepoznatljiva i unska lađa. Ona nije savršena jer ima još nekih stvari za doradu, ali je ona prepoznatljiva po obliku.“
Lađa je bitnija od mosta

Pogledom usmjerenim u Unu koja mu protiče pored kuće, Himzo ističe značaj lađe za stanovnike na Uni:

„Kada bi se sve sagledalo, ovdje je lađa bitnija nego most. Lađa se kod nas koristi za ribolov, za odmor, za prijevoz tereta, ali i za posjetu komšijama na drugoj strani Une.“

Govoreći o perspektivi ovog zanata, Himzo govori da je zarada pristojna i da omogućava egzistenciju, a nada se da će se nove perspektive otvarati razvojem turizma. Skromno ističe osobine koje su ga dovele na prvo mjesto u odnosu na ostale majstore:

„Treba biti uporan, i ako želiš biti dobar u poslu, tome se moraš posvetiti i paziti na ono što radiš. U odnosu na druge majstore kojih ima, ja sam otišao mnogo dalje kada je u pitanju klijentela koja kupuje lađe. Perspektiva je u turizmu, ali pored toga, mi i održavamo lađe.“

Sunčan je dan i vrijeme je idealno za završetak radova na velikoj lađi. Samir i Ahmed vrijedno rade na detaljima, a Himzo im se pridružuje.

„Dok živim, bit ću u Bosni i raditi lađe“, završava majstor Himzo.

Izvor: Al Jazeera

Related posts