Tarik Filipović: Kad Bosna izgubi, moji sinovi kažu “žao nam je”

Nisu, kaže, Zeničani prestali voljeti Čelik, ali im se smučio način na koji su, neke političke strukture, upravljale njim. Trenutno je posvećen predstavama u “Kerempuhu”, ali i pisanju monodrame o životu Miroslava Ćire Blaževića

Ako pokušate nabrojati sve njegove privatne i profesionalne uloge, pogubit ćete se. On je glumac, voditelj, otac, suprug, Bosanac i Hercegovac, Hrvat, stanovnik svijeta… Na spomen imena Tarika Filipovića mnogima se linija na ustima polako pretvara u blagi polukrug, jer svojim humorom, ali i pojavom, zrači posebnom aurom.

– Kada me pitaju da ispričam neku anegdotu – koje mi je najdraže jelo, knjiga ili šta sam najromantičnije uradio za ljubav – ne znam šta da vam kažem, jer cijeli moj život je anegdota, a zezancija način življenja – kaže na početku razgovora za naše novine Tarik Filipović.

Za ovog pozorišnog, televizijskog, filmskog glumca i voditelja svaki dan je poput vrteške, gdje vješto balansira posao, privatni život, hobije i strasti.

Nekadašnji voditelj kviza “Tko želi biti milijunaš”, u susjednoj nam Hrvatskoj, koji je gledaoce držao “prikovane” pored malih ekrana, već tri godine zabavlja u mnogo dinamičnijem kvizu “Potjera”.

– “Potjeru” je užitak raditi. Trenutno čekamo Mirka Miočića da se vrati s bolovanja, pa nastavljamo sa tri lovca. Gledanost je odlična, a čujem i da se u Bosni gleda. Kada povučem paralelu između ta dva kviza, priznajem da je “Potjera” dosta dinamičniji i napetiji kviz – govori harizmatični Tarik.

Salve smijeha

Neizostavan je i projekt “Satirikon”, za koji još ne zna da li će se nastaviti snimati. Humoristični šou, s interesantnim gostima i škakljivim temama, praćen salvama smijeha, privlačio je pažnju mnogih. Gosti su bili razni, od Josipe Lisac, Tereze Kesovije, Bože Vreće, Elvira Lakovića Lake…

– “Satirikon” je stvoren za mene, jer ne volim emisije tipa, kada te neko nazove: “Ej, imam koncert u ponedjeljak, ako mogu doći malo kod tebe da promoviram”. Volim razgovarati s ljudima, pogotovo s onima koji su materijal, sa kojima se da i zezati i pričati o njihovim privatnim životima. Mislim da smo tek sad spremni za nove epizode, kojima želimo dodati novine, poput skrivene kamere i sličnih stvari. Bilo bi šteta da se ne nastavi, ali vidjet ćemo šta će biti – ističe Filipović i dodaje kako će se šou možda početi emitirati poslije nove godine.

Ekipa u kojoj se kreće ima sličan ukus kao i on, pa im je, kako kaže Tarik, bio gušt svaki utorak, od 20.00 sati čekati početak “Satirikona.”

– Već smo ugostili neke ljude, poput Gorana Višnjića i Zvonimira Bobana, a za koje sumnjam da bi gostovali negdje drugdje. Novak Đoković nam je obećao da će doći, samo da nam se kalendari poklope. Šteta bi bilo da se to opet ne realizira – priča Filipović.

A dok se pregovori nastavljaju, Tarik je posvećen pozorišnim predstavama u “Kerempuhu”, ali i pisanju monodrame o životu Miroslava Ćire Blaževića.

– Godinama želim ispričati njegovu životnu priču koja je zanimljiva, slojevita. Pokušavam dobiti ozbiljnu predstavu sa puno smijeha. Nadam se da ću uspjeti u tome i da će predstava imati dug život, a moj Ćiro još duži – šali se Filipović, dodajući kako radi i na pripremama za film Antuna Vrdoljaka o generalu Anti Gotovini, čije snimanje počinje krajem godine.

Vječna ljubav

Još jedna Tarikova ljubav je nogomet, naročito bh. liga i fudbalski klub Čelik iz Zenice.

– Čelik je na zadnjem mjestu. Gledao sam sad utakmicu i moram priznati da smo dotakli samo dno, ali on će uvijek biti moj klub. Bio sam na utakmici protiv Viteza, gdje nas je bilo 150, od toga 100 ljudi iz Viteza. Nikad lošiji tim u životu nisam gledao. Bio sam tužan. Očito trebamo proći čistilište i krenuti ispočetka. Nisu Zeničani prestali voljeti Čelik, ali im se smučio način na koji su, neke političke strukture, upravljale Čelikom, pa se nadamo promjeni – kaže.

Kada se svjetla kamere ugase, Tarik je obični čovjek – brižan Lejlin suprug i otac dva sina, Dine i Armana.

– Ne mogu im nametati ništa. Rođeni su u Zagrebu. Vole Bosnu kad igra, ali za nju navijaju najviše zbog mene. Kad Bosna izgubi, obično kažu: “Tata, žao nam je”. Imaju taj štih. Čak mlađi sin govori kao da provodi po deset mjeseci u Bosni, a ne jedanput godišnje – kroz smijeh nam govori Filipović.

Božo Vrećo je ispit za naše društvo

Prije nekoliko dana, u zagrebačkoj dvorani Vatroslav Lisinski održan je nastup Bože Vreće, interpretatora sevdalinki.

– Mislim da je Božo Vrećo sjajan tip. Puno mojih frendova iz Sarajeva i Zenice se ne slažu s tim, a puno ih se i slaže. Božo je veliki ispit za naše društvo. Ponosan sam zaista na Sarajevo, jer on kaže kako nikada nije imao problema i da su ga ljudi prihvatili onakvog kakav jeste. Svi smo mi različiti, ali ko smo mi da sudimo o nekome i o nečemu ako se ne uklapa u naše društvene forme. Pustite čovjeka da oblači šta hoće, neka voli šta hoće, ne morate ga slušati, ja ću ga slušati – govori Filipović.

(Faktor.ba)

Related posts