Prije 23 godine tačno u 20 sati i 55 minuta granata ispaljena s planine Ozren usmrtila je 71 osobu na Tuzlanskoj kapiji, a ranila njih više od 200. I ovog 25. maja Tuzla se u suzama prisjeća ugašene mladosti, a brojni građani izražavaju negodovanje zbog činjenice da se naredbodavac masakra Novak Đukić i dalje nalazi izvan zatvorskih zidina.
Komemorativno obilježavanje 23. godišnjice masakra na Tuzlanskoj kapiji, koji je poznat i kao zločin nad tuzlanskom mladošću, počelo je polaganjem vijenaca i cvijeća u Aleji mladosti na Slanoj Banji.
Roditelji su sa suzama u očima i ovaj put poručili da samo oni znaju kako žive bez svoje djece koju su u zemlju spustili u cvijetu mladosti.
U svakom mezaru je posebna životna priča
Mezar svog sina Alema, koji je smrtno stradao u 20. godini, jutros je obišla Zineta Hidanović. Iz dana u dan ovoj majci je sve teže.
Prisjećajući se 25. maja 1995. godine, Zineta nam kaže da je taj dan bio poseban. Nakon kišnog perioda, sunce je konačno zasjalo.
Bila je to prilika da tuzlanska djeca konačno iz skloništa izađu na gradske ulice i proslave Dan mladosti, ne sluteći da će za svega nekoliko sati taj datum postati najtužniji za brojne porodice i građane Tuzle.
“Tog dana ulice su mirisale na brojne parfeme, a mogli su se čuti samo zvuci ženskih štikli. Moj sin se taj dan ošišao i sredio. Bio je posebno lijep i veseo. Uistinu, taj 25. maj kao dan je bio specifičan. Svako dijete koje leži danas u mezaru ima svoju posebnu priču. Ovdje kao da je riječ o odabranoj djeci”, kaže nam Zineta.
Suznih očiju kaže i da se ništa ne rješava po pitanju zločina nad civilnim stanovništvom Tuzle, a naredbodavac slobodno šeta ulicama Beograda.
“Kad treba da izađe pred sud on (Novak Đukić, op.a.) je u depresiji. Ali, koja je to naša depresija? Mi smo već 23 godine u depresiji. I kad spavam loše mi je. Ništa se ne događa i ne rješava, nama ništa ne može biti satisfakcija. Već 23 godine ovdje dolazimo svakodnevno i pričamo sa zemljom”, nadovezuje se Zineta.
Granatom ispaljenom s položaja Vojske RS na planini Ozren ubijena je 71 osoba, a među njima je i Lejla Bučuk koja je imala nepunih 17 godina.
Njen otac Hilmo, kojeg smo danas također zatekli u Aleji mladosti na Slanoj Banji, kaže nam da je Lejla bila specifična po svojoj dobroti i snalažljivosti.
Pohalađa je Srednju medicinsku školu u Tuzli. Tri srednjiškolske godine zaključivala je odličnim uspjehom, a njen san da postane medicinska sestra ili doktorica, nažalost, prekinula je agresorska granata.
“Pored boli i tuge, čovjeku u ovom trenutku najteže pada da je onaj koji je osuđen za zločin i dalje na slobodi i slobodno šeta Beogradom. Sud i Tužilaštvo BiH i dalje šute. Roditelji i članovi porodica su izgubili svaku nadu. Na nama je da sada svakodnevno sa sobom nosimo tugu i bol”, rekao nam je Bučuk.
Najveća rana u historiji Tuzle
Gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović kaže da gubitak mladosti predstavlja najveću ranu u historiji ovog grada.
“Tuzla je 25. maja 1995. bila žrtva strašnog zločinačkog i terorističkog ataka. Evropa i svijet su 25. maja 1995. svjedočili terorističkom napadu na Tuzlu koji je imao za cilj ubiti što više civila. Imali su koordinate, jer je godinu dana prije granata ubila jedan mladi bračni par u stanu na Kapiji. Taj terorizam morao je biti rigoroznije osuđen”, rekao je Imamović.
Za masakr na Tuzlanskoj kapiji pravosnažno je na 20 godina zatvora osuđen general bivše Vojske RS Novak Đukić.
On je proglašen krivim da je kao komandant Taktičke grupe Ozren Vojske RS 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira Tuzlu, a u junu 2014. godine je osuđen na 20 godina zatvora.
On se nije odazvao izvršenju kazne pod izgovorom da se nalazi na liječenju u Srbiji. Iako je za njim raspisana potjernica, on trenutno ne može biti izručen BiH jer ima srbijansko državljanstvo.
Međutim, kaznu može služiti u Srbiji, jer je ta država 2010. godine potpisala sporazum s BiH koji omogućava međusobno izvršenje kazni, ukoliko to zatraži Sud BiH, što do sada nije učinjeno.
“Juristička gimnastika koja se dogodila vezano za direktnog izvršioca zločina Novaka Đukića je danas nama potpuno nevjerovatna. Dakle, ako su trebali ukinuti jednu presudu pa nastaviti istragu i podići novu optužnicu, kako su mogli pustiti da on pobjegne iz BiH? Ovo će ostati veliki upitnik iznad glava u cijeloj historiji”, rekao je Imamović koji odgovorne u ovom slučaju vidi u pravosudnim institucijama u BiH, ali i u Srbiji koja ga u ovom trenutku štiti.
Komemorativno obilježavanje 25. maja nastavljeno je na mjestu stradanja tuzlanske mladosti, a večeras će tačno u 20 sati i 55 minuta zvuk sirene sve Tuzlake vratiti u trenutak od prije 23 godine kada je u 71 kuću ušla neizbrisiva tuga.
