U nastavku suđenja za zločine počinjene u Prijedoru, svjedok Tužilaštva BiH je govorio o obistvu majke i nane, koje je počinjeno ispred njihove vikendice u naselju Barakovac.
Svjedok Ilijas Memić je izjavio da je u maju 1992. godine, prije napada na Kozarac kod Prijedora, s porodicom napustio njihovu kuću. Kada se krajem ljeta ili početkom jeseni 1992. u Zagrebu sreo s ocem, saznao je da su mu majka Raifa i nana Radifa ubijene.
Otac mu je ispričao da su one ostale u vikendici u Barakovcu, a komšija, koji je bio očevidac, rekao mu je da su ubijene i da ih je sahranio.
– Desilo se to “čišćenje”, valjda su neki vojnici došli pred vikendicu i tu su ubijene – kazao je Memić, prenijevši detalj koji je njegov otac saznao od komšije: – Nana im je rekla: “Šta je, šta hoćete?”, a oni su počeli pucati.
Tijelo majke, kazao je svjedok, bilo je “prepolovljeno od metaka”.
Prije dvije godine, svjedok je, kako je rekao, zaključio da se komšija i očevidac ubistva njegove majke i nane preziva Alukić. To je zaključio jer, kada je pozvan u Tužilaštvo BiH kako bi dao izjavu, predsjednik Udruženja logoraša Ibro Kahrimanović mu je kazao da je Alukić dolazio s policijom na njegovo imanje i pokazivao kako se desilo ubistvo.
Svjedok je istaknuo da su po Kozarcu kružile priče da su neke Vlasenke uhapšeni za ubistvo.
Rade Vlasenko, Drago Končar i Milan Krupljanin, kao bivši pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), optuženi su za učešće u progonu civilnog stanovništva na području Kozarca i okolnih mjesta u općini Prijedor. Vlasenku, Končaru i Krupljaninu se na teret stavljaju ubistva osam osoba na području Kozarca i Prijedora, među kojima su i žrtve starije životne dobi.
Prema Tužilaštvu, Vlasenko, Končar i Krupljanin su optuženi da su, s nekoliko vojnika VRS-a, 7. juna 1992. ili približno tog dana, došli do vikendice u Barakovcu u kojoj su se skrivale Raifa Memić i Radifa Kurtović, te ih sa uperenim puškama izveli ispred kuće, a potom ih, pucajući iz vatrenog oružja, ubili.
Nastavak suđenja zakazan je za 30. mart.
