Za izbor direktora javnih preduzeća kriterijum ne bi smjela da bude stranačka pripadnost, već kvalitet rukovodećeg kadra koji će donijeti prosperitet, ali takva praksa u BiH neće još dugo zaživjeti, kažu naši sagovornici.
“Sva javna preduzeća, a kada to kažem mislim i na škole, bolnice i slično, treba depolitizovati. Ipak, u BiH teško možemo na to računati jer je ovo privatna država. Mi u stvari tek treba da postavimo pravnu državu, daleko je to od nas”, kaže Vehid Šehić, pravni stručnjak i analitičar.
Šehić kaže da ako u nekom slučaju tako nešto i uspije da se uradi, političari bi se vrlo lako prilagodili.
“U Ustavnom sudu imamo primjer visoko-pozicioniranih političara koji daju ostavke na sve stranačke funkcije, izlaze iz stranke i već sutra budu imenovani na mjesto sudije. Na taj način su riješili zakonsku odrebu po kojoj sudije ne smiju biti stranačke ličnosti. Tu treba ostaviti jedno dvije godine da prije zaposlenja kandidat ne smije biti u stranci”, ističe Šehić.
Ono što se u BiH čini kao skoro nemoguće, u Srbiji postaje realnost od prvog sljedećeg konkursa, bar kako tvrdi resorni ministar.
Goran Knežević, ministar privrede Srbije, prije nekoliko dana izjavio je kako na prvom sljedećem konkursu za direktore 37 javnih preduzeća, čiji je osnivač država, kandidati neće moći da budu članovi političkih stranaka.
Asim Mujkić, analitičar politolog, pozdravio je inicijativu i rekao da je za svaku pohvalu, ali smatra da je vrlo teško sprovodiva i u BiH i u Srbiji.
“Javni resursi su važne poluge moći zbog kojih pucaju i koalicije, tako da je veoma teško očekivati da će to biti prepušteno građanima. Ne bi to odgovaralo našim političkim elitama, oni tu gube kravu muzaru, a valja platiti razna politička djelovanja”, naveo je Mujkić.
U potencijalnom onemogućavanju zaposlenja stranačkom kadru javlja se i pitanje diskriminacije. Za taj problem Mujkić rješenje vidi u svojevrsnim etičkim komitetima.
“Možemo napraviti etičke komitete sačinjene od uglednih ljudi ili konstituisati građanska tijela koja bi razmatrala kandidate, njihov učinak, rad, stručnost, pa kako se u Americi porota bira lutrijom. I ako oni kažu da neko može pomoći, iako je stranačka ličnost, onda neka ga”, kaže Mujkić.
Pozitivnih primjera, iako su rijetki, ima i u BiH, a jedan od njih nam dolazi iz Zenice, gdje je Fuad Kasumović, gradonačelnik, u sklopu sistematizacije koja se sprovodi odredio da nijedan direktor ne može biti stranački čovjek.
“Imamo nadzorne odbore u kojima je mlađi svijet, sposobni ljudi koji takođe nisu politički orijentisani, i oni će birati direktore. Ne trebaju mi politički podobni, nego sposobni”, kaže Kasumović.
Zoran Stevanović, gradonačelnik Zvornika, kaže da direktore javnih preduzeća dijeli na domaćine i one koji to nisu.
“Direktor bolnice u Zvorniku nikada neće primiti radnika preko veze, zato je i jedna od najmanje zaduženih. Suština je da ne možemo birati nestručne samo zato što pripadaju našoj partiji, rasipnike koji samo čekaju da sjednu u službena kola. Ipak, najmanje je bitno da li je on stranačka ličnost, bitno je da je sposoban i pošten”, kaže Stevanović.
nezavisne.com
