Šta će 50 plakata na jednoj banderi

Razne persone, samoproglašeni stručnjaci za sve i svašta, javno istupaju, po ko zna koji put nudeći uglavnom nešto što je prožeto visokim stepenom nacionalizma.

U vremenu tranzicije, prilično visokog stepena nezaposlenosti, siromaštva i kolektivne apatije, pitamo se kakav je položaj običnog, prosječnog građanina, odnosno građanke BiH, tačnije regiona? Često izgubljen, poražen sveopštim stanjem, koje razara nadu i želju za ostankom na ovim prostorima, prosječan stanovnik koji na pokretnoj traci života radi osam sati dnevno, a nerijetko i više, sa diskutabilnom zaštitom radničkih prava postaje žrtva, čija bitka za egzistenciju traje od prvog do prvog u mjesecu, svih 365 dana u godini.

Politički kič i šund

U ispiranju mozga i sprovođenju umnog terora nad običnim, malim čovjekom, mnoge političke stranke imaju veoma jak uticaj, rušilački uticaj suzbijanja slobode misli i izjašnjavanja, odnosno razmišljanja svojom glavom. Jednostavno rečeno, kada svi misle isto, niko ne misli, odnosno misli samo ta grupica takozvane političke elite, a dobar dio ostalih to slijedi kao nešto što je ponuđeno, bez ozbiljnog kritičkog ispitivanja takvih stavova. Upravo to bi se moglo uporediti sa stanjem na kulturnoj sceni, tačnije kvazi kuturnoj sceni, kojom ozbiljno dominiraju kič i šund, jeftina, insant roba bez ikakve vrijednosti i kvaliteta.

Politika u ovakvim državama je izgubila svoju osnovnu funkciju – vođenja računa o javnom dobru, i postala sredstvo za ostvarenje cilja pojedinaca, grupa i grupica, često i kao jedino rješenje za probleme veoma visoke stope nezaposlenosti stanovništva, neuređenih javnih površina, komunalnih problema… nešto što se podrazumijeva u društvu koje nije utopija, nego jednostavno, normalno, demokratsko društvo u pravom smislu te riječi.

Dovoljno je vidjeti tu količinu materijala, tačnije rečeno bačenog novca na predizborne kampanje, koje su dokaz apsurdnosti takvih kampanja i samoživosti osoba koje se besramno nameću da bi obavljale neku bitnu funkciju u gradu, entitetu, državi… Nekada se zapitamo, kakva je svrha pedeset plakata jedne te iste osobe, zalijepljenih na istom zidu, i koliko takva osoba ima nizak nivo samopoštovanja, iako njihovom egu odgovara taj vid popularnosti među širokim narodnim masama i slični primjeri bačenog novca u državi nezaposlenih i obespravljenih?!

Sa veoma jakim egom, razne persone, samoproglašeni stručnjaci za sve i svašta javno istupaju, po ko zna koji put, nudeći uglavnom nešto što je prožeto visokim stepenom nacionalizma, upornog isticanja nacionalnih obilježja koja, realno uopšte ne zanimaju obične građane. Pozivajući se često na ugrožene nacionalne interese, takozvana elita skreće pažnju sa stvarnih problema, koji se neposredno odnose na živote građana, na takav način pokušavajući da ih u stanju osjećaja “ugroženosti”, navedu na svoju stranu.

Vrijedni, odgovorni i obespravljeni

Ti, obični građani su punoljetna lica sa pravom glasa, mahom nezaposleni, studenti, ali i radnici, pripadnici raznih manjinskih grupa koje su u još težem položaju od ostalih, jer pored svih problema koji opterećuju ostale, takve grupe imaju i svoje dodatne probleme, u društvu koje veoma sporo i slabo radi na poboljšanju njihovog položaja.

Najbolji primjer bi bio položaj osoba sa invaliditetom, o čijim životima se nedovoljno interesuju lica sa billboarda i plakata polijepljenih za vrijeme predizborne kampanje. Personalni asistenti, bez kojih bi život osoba sa posebnim potrebama bio mnogo teži, na ovim prostorima se suočavaju sa kašnjenjem isplata mjesečnih plata. Takođe, tu je i veoma loše stanje u zdravstvu, štrajkovi zdravstvenih radnika zbog neisplaćenih plata i loših uslova rada, a da mnogi od lica sa raznih plakata nisu ni svjesni ozbiljnosti i visokog stepena odgovornosti obavljanja takvih poslova.

Jednostavno, dovedeni smo pred izbor između dva i više zala. Kako izabrati manje zlo, i zašto uopšte birati zlo kada je dobro ono što je pozitivno, lijepo? Nažalost, dok naša društva ne budu očišćena od svakog oblika nepravde, diskriminacije, nacionalizma… koji često ide u fašizam, sve će se svoditi na izbor manjeg zla.

Naravno nije sve tako kontaminirano, postoje i svijetli primjeri u političkom životu našeg regiona, što bi se to popularno reklo, iako se uvijek sjetim Borke Pavičević koja kaže: “Zašto smo dozvolili da se zovemo region?“.

Da ima tu, veoma časnih, odgovornih i poštenih ljudi koji zaista rade za dobrobit ovog društva, iako su skoro nevidljivi, sa malim brojem članova i simpatizera. Njihovi simpatizeri i jesu obični stanovnici koji vrijedno rade, i pokušavaju sebi da na jedan normalan način obezbijede bolje sutra. Realno, broj njihovih pristalica bi bio mnogo veći kada bi stanje u društvu bilo normalnije, kada ne bi bilo bitno jesi li ,,naš ili njihov“ nego kakvi su Vam kvaliteti. Nažalost, često i obični stanovnici, neopterećeni nacionalnim i drugim predrasudama biraju to ” manje zlo“ jer je to u nekim slučajevima način da se preživi od prvog do prvog u ovakvim, tranzicijskim državama.

Izvor: Al Jazeera

Related posts