Srebrenička majka iz sela Bostahovine: Neziri Fejzić će 11. jula sahraniti i trećeg sina

Salima kopam. Ramiz mi je bio oženjen, i od njega imam unuku. Senaid mi je baš bio mlad. Da sam mogla crći, davno bih crkla, priča majka Nezira

Nezira Fejzić se u srebreničko selo Bostahovine vratila čim su se prvi povratnici počeli vraćati. U srebreničkom genocidu Neziri su ubijena tri sina, Ramiz (1970), Salim (1971) i Senaid (1976).

Braća u istoj grobnici

Ramiz i Senaid su pronađeni u jednoj od masovnih grobnica ranijih godina i svoj smiraj su pronašli u mezarju Memorijalnog centra Potočari, a 11. jula ove godine bit će ukopan i Salim.

– Dvojicu sam ukopala, a trećeg, Salima kopam. Ramiz mi je bio oženjen, i od njega imam unuku. Senaid mi je baš bio mlad. Da sam mogla crći, davno bih crkla. Kako da kažem kako mi je, ne postoje riječi kojima se može opisati. S djecom ne možeš uporediti ništa. Šta je Senaid kome bio kriv, on je bio dijete. Samo njih trojicu sam imala, i sad više nemam nikog, da sam bar još djece imala – priča Nezira.

Kaže kako svake godine ide na dženazu.

-I ove godine idem, ako Bog da, da sačekam svoje dijete. Bar su im kosti našli. Mislila sam da Salima nikad neće naći – govori Nezira, i dodaje da su mnoge majke zaboravljene, ali i djeca koje više nema.

Dani prolaze

– Svi nas nekako zaborave, tri sina su mi ubijena. Rijetko ko ovdje dođe da vidi kako mi živimo. Teško je zaista živjeti ovako u svom bolu – priča Nezira, koja ističe da se mora živjeti pa makar nazor.

– Ja bih davno crkla, ali nazor ne može. Mora se živjeti dokle je sudbine – kaže Nezira.

Dane provodi brinući se za stoku i vrt.

– Tako mi bude lakše. Nije to neka nužda da sad ja moram imati, ali lakše mi, jer nečim se zabavim. Čuvam, radim, i tako dani prolaze. Mora se nečim zabaviti insan, inače bi davno poludio – priča Nezira, kojoj je najveća radost kad joj unuka dođe u posjetu.

(A. Mehmedović/Faktor.ba)

Related posts