Spolno prenosive bolesti ljudi vrlo često pokušavaju liječiti sami i slušaju savjete nestručnih osoba

Iako su spolno prenosive bolesti danas dosta česte, one ne dobijaju dovoljno pažnje niti medijskog prostora, te se velikom broju slučajeva, kad su u pitanju ove teme, ljudi plaše stigme i osude. Za Klix.ba o spolno prenosivim bolestima govore specijalista dermatovenerologije dr. Faruk Alendar i specijalista ginekologije i akušerstva dr. Taib Delić.

Spolno prenosive bolesti su zarazne bolesti koje se prenose izravnim spolnim kontaktom sa zaražene na zdravu osobu. Obuhvataju pedesetak bolesti i sindroma, uzrokuju ih mikroorganizmi, bakterije i virusi, a prenose se uglavnom razmjenom tjelesnih tekućina (sjemenom, vaginalnom tekućinom i krvlju).

Neke od spolnih bolesti poput herpesa i humanog papiloma virusa (HPV) prenose se i poljupcem, a ni pravilno korištenje kondoma tokom vaginalnog ili analnog odnosa ne smanjuje opasnost od tih bolesti. Također i kod oralnog seksa postoji mogućnost prijenosa spolnih infekcija.

Do prije pedesetak godina najčešće seksualno prenosive bolesti su bile sifilis i gonoreja i one se danas uspješno liječe antibioticima. Danas, sudeći prema literaturi, postoji 25 bolesti koje se prenose spolnim putem, a neke od njih su: HPV, polne bradavice, klamidija, trihomonas, herpes, HIV, hepatitis, stidne uši, moluskum kontagiosum, mikoplazma, ureaplazma itd.

Testiranje je pojedinačno za svaku bolest tako da nema jednostavnog i brzog načina za uspostavljanje dijagnoze svih spolno prenosivih bolesti.

O spolno prenosivim bolestima kod nas se malo govori
Doc. dr. sci. prim Faruk Alendar, specijalista dermatovenerologije iz Sarajeva, u razgovoru za Klix.ba navodi kako se o temi spolno prenosivih bolesti kod nas nažalost malo govori, no kako je ona vrlo aktuelna i svakako zaslužuje više pažnje.

“Specifične spolne bolesti su sifilis i gonoreja, dok su nespecifične klamidija, trichomonas vaginalis, candida vaginalis i herpes simplex i one su danas više rasprostranjene budući da je njihova simptomatologija nespecifična, simptomi mogu biti vrlo oskudni u vidu diskretnog peckanja ili svrbeža i mladi ljudi se pokušavaju sami liječiti. Međutim, u tome ne uspijevaju, bolest prelazi u hroničnu i može dovesti do brojnih posljedica, a kod žena čak i do steriliteta”, pojašnjava dr. Alendar.

On navodi primjer klamidije, urogenitalne infekcije koja spada u najrasprostranjenije seksualne bolesti u općoj populaciji. Blizu 75 posto zaraženih žena i 50 posto zaraženih muškaraca nema simptome, tako da većina infekcija ostaje nepoznata i neliječena, što pogoduje nekontrolisanom širenju bolesti.

Čest je herpes simplex (ponavljajući, tip 1), koji se lokalizira u predjelu usta, a tip 2 u predjelu genitalija. U akutnoj fazi bolesti osoba je zarazna za okolinu.

Vrlo su česti i kondilomi, spolne “bradavice” koje uzrokuje HPV virus, a u njihovom tretiranju moraju zajedno raditi ginekolog i dermatolog. Ginekolog je taj koji ih prvi otkrije, dok ih dermatolog tretira. Kondilomi se moraju odstraniti laserom, a potom ta mjesta mazati antivirusnim mastima i na taj način spriječiti recidive koji su vrlo česti.

Iako su ove bolesti dosta prisutne i rasprostranjene, kod ljudi nažalost nije porasla svijest o važnosti testiranja, a većina njih se ljekaru javlja “5 do 12” ili pak odlučuju poslušati savjete nestručnih osoba.

“U razvijenim zemljama se obavljaju redovni sistematski pregledi koji se vrše u cilju otkrivanja nespecifičnih spolnih bolesti. Kod nas to nije slučaj. Mladi ljudi ili ne obraćaju pažnju na ove bolesti ili pokušavaju sami riješiti problem, slušajući savjete ljudi iz okoline. Kada je riječ o tehnološkim dostignućima, živimo u 21. stoljeću, ali smo još uvijek u 16. ili 17. sudeći prema razmišljanjima ljudi. Mnogi ljudi, posebno u našoj sredini, dolaze kada je proces koji imaju uhvatio maha, tako da im se ne može adekvatno pomoći kako bi moglo da su se javili na početku kada je ta promjena tek počela nastajati”, pojašnjava dr. Alendar i savjetuje javljanje ljekaru odmah nakon javljanja tegoba u urogenitalnom traktu u vidu peckanja, svrbeža ili smetnji kod mokrenja.

Educirajte svoje dijete o rizicima nezaštićenog spolnog odnosa
Nekoliko simptoma koji mogu ukazati na neku od spolno prenosivih bolesti: neobičan vaginalni iscjedak, bolan spolni odnos, neobična bol u donjem dijelu stomaka, otekline, rane, bradavice, osip u predjelu genitalija, groznica, bol u mišićima, natečene limfne žlijezde…

“Ovi simptomi ne znače da imate spolno prenosivu bolest, ali ukazuju na potencijalnu infekciju, tako da se trebate javiti ljekaru”, pojašnjava za Klix.ba specijalista ginekologije i akušerstva, prim. dr. Taib Delić.

On savjetuje nekoliko stvari u prevenciji i zaštiti od spolno prenosivih bolesti.

“Izbjegavajte dijeljenje ručnika i donjeg rublja, kupaćih kostima… Operite se prije i poslije odnosa. Ukoliko primjetite bilo kakve promjene odmah se javite ljekaru jer pravoremeno početo liječenje sprečava komplikacije i posljedice bolesti”.

Budući da se, statistički, 50 posto svih spolno prenosivih bolesti dešava u adolescentnoj dobi i vezuje za mlađu populaciju, on skreće pažnju na prevenciju, pogotovo za vrijeme ljetnog odmora.

“Savjet mladima je svakako da odmah reaguju na pojavu bilo kakvih simptoma i da obavezno koriste prezervativ, budući da je to je jedino pravo rješenje, pogotovo za mlade ljude koji tek ulaze u svijet seksualnosti. Educirajte svoje dijete da se na vrijeme upozna o svim rizicima nezaštićenog odnosa. Osim uzdržavanja od odnosa, upotreba prezervativa, iako nisu 100 posto sigurni, do sada je najbolja zaštita od spolno prenosivih bolesti”, savjetuje dr. Delić.

klix.ba

Related posts