Skupini stranih nautičara na Mljetu prisjela večera: Bocu vina u konobi platili 5500 KM!

Iz ponuđenog jelovnika gosti su izabrali domaće specijalitete – dimljenu noninu tunu, hobotnicu ispod peke, miješanu buzaru od školjaka, sve puta pet porcija

Jedne ljetne večeri u prvoj polovini srpnja peteročlano društvo sa 68-metarske jahte “Lady Christine” došlo je, uz prethodnu rezervaciju, na večeru u konobu “Bourbon” vlasnika Vicka Sršena, smještenu uz more u mjestu Polače, u prekrasnom ambijentu u sklopu Nacionalnog parka Mljet.

Nije pristojno zavirivati u tuđi pjat ni čašu, ali učinit ćemo to s dobrim razlogom: na naplatu su gostima na kraju večere stigle doista astronomske 26.604 kune. Istina je da su cijene u otočnim restoranima više nego na kopnu, podiže ih i ako je objekt smješten na području nacionalnog parka, a radi se i o ekskluzivnijem tipu ugostiteljskog objekta, ali ipak, gotovo četiri tisuće eura iznimno je visok iznos bez obzira na sve okolnosti.

Iz ponuđenog jelovnika gosti su izabrali domaće specijalitete – dimljenu noninu tunu, hobotnicu ispod peke, miješanu buzaru od školjaka, sve puta pet porcija, plus par porcija jela nazvanog „janjeća rapsodija“. Plaćene su i tri boce vina domaćih vinara, dvije bijelog i jedna crnog.

I upravo je u vinu “caka”: sve što su pojeli i popili, dodajući tome i vrtoglavu cijenu couverta od 140 kuna “po glavi”, koštalo je 5604 kune, a samo jedna boca vina, onog crnog – radilo se o Stagnumu pelješkog vinara Frane Miloša, sorte plavac mali – naplaćena im je čak 21.000 kuna!

Potraga za odgovorom

Cijela priča ima još jedan vrlo zanimljiv element: račun. Gosti “Bourbona” dobili su, naime, nešto vizualno nalik na račun, s imenom konobe i operatera, vremenom izdavanja, naručenim jelima, jediničnim i skupnim cijenama te konačnim iznosom, no bez izdvojenog PDV-a, bez JIR-a (jedinstvenog identifikatora računa) ili bilo kakvog podatka koji bi govorio o provedenoj fiskalizaciji. Dapače, da su gosti znali hrvatski, mogli su na dnu pročitati doslovno: „Ovo nije račun. Služi samo za uvid u iznos za plaćanje“.

Kod sebe nisu imali dovoljno gotovine da plate cjelokupni zatraženi iznos, pa se kapetan (podaci poznati redakciji) vratio na brod da bi donio još novca. Na koncu, gotovinom je plaćeno 15.000 kuna, a karticom 11.604 kune.

Te večeri bilo je kasno, pa gosti s jahte ni s kim nisu razgovarali o astronomskom iznosu, a sutra su već otišli s Mljeta, ali ipak s “bubom u uhu”, pogotovo zato što su ih i drugi upozorili da s tolikom cijenom vina nešto doista nije u redu, zbog čega sve otada kapetan “Lady Christine” pokušava od vlasnika “Bourbona” dobiti odgovor i objašnjenje o tako velikom iznosu za bocu koja, usput rečeno – ako je riječ o vinu iz redovitee berbe – u restoranu košta 380 kuna. Drugim riječima, za 21.000 kuna kapetan je mogao platiti ravno 55 boca Stagnuma.

Kako su njegovi pokušaji ostali neuspješni, kapetan se obratio splitskom odvjetniku Hrvoju Alajbegu od kojega doznajemo da kapetan nema primjedbi na cijene drugih narudžbi, no kako je naplaćeni iznos „nerazmjeran bilo kakvom cjeniku ili vrijednosti na tržištu“, traži povrat novca plaćenog za vino Stagnum Miloš, a vlasniku restorana spreman je uručiti bocu istog vina istoga godišta. Sve to navedeno je u dobronamjernom pismu koje je odvjetnik Alajbeg preporučenom poštom uputio na ime vlasnika konobe Vicka Sršena. – piše slobodna dalmacija.

Related posts