Skeptična ideja prerasla u unosan posao: Povratnici u Srebrenicu Radenko i Senad uzgajaju maline

Skeptična i neobećavajuća ideja dvojice privrednika iz Potočara kod Srebrenice prerasla je u unosan posao uzgoja malina. Naime, Senad Jusić iz Potočara i Radenko Simić iz Bratunca prije godinu su pokrenuli biznis uzgoja malina, a danas je njihovih 15.000 sadnica zasađeno na 12 dunuma zemlje.
U razgovoru za Klix.ba kažu kako su im sugrađani govorili da neće uspjeti, da se radi o velikom privrednom poduhvatu i da nisu sigurni kako će se slagati u poslu. Međutim, Senad i Radenko nisu davali prostora ovakvim nagađanjima te već naredne godine mogu očekivati i prvu zaradu od malina.

“Prije godinu i po sam se vratio u Potočare i s porodicom Simić počeo uzgoj malina u nadi da ćemo dati doprinos poboljšanju života na ovim područjima. Trenutno imamo blizu 15.000 sadnica malina na 12 dunuma zemlje, a pripreme su počele prošle godine u augustu. Završena je sezona branja, ali smo još uvijek u pripremnoj fazi. Kada uzmemo u obzir stanje biljaka u kojem se nalaze, relativno smo zadovoljni urađenim. O malinama se malo više brine Radenko jer ima iskustva, a ja sam i fizički invalid dugo godina”, priča nam Senad.

Radenko kaže da je Senad bio inicijator ideje o pokretanju biznisa, a da je on predložio maline kao potencijalno unosan posao.

“Nakon prvih sadnica apetiti su nam se povećali pa smo proširili kapacitete. Zasadili smo sorte malina miker i vilamet jer su pogodne za područje na kojem su zasađene. Zasadi su u dosta dobrom stanju i visine su i do dva metra. Nadamo se da ćemo sljedeće godine vratiti uložena sredstva i ostvariti zaradu jer smo do sada uložili više od 30.000 KM. Troškovi i ulaganja su veliki stoga smo angažirali i do deset radnika, iako je bilo dosta teško. Ljudi neće da rade, a dnevnicu plaćamo do 35 KM. Pomažu mi kćerke, jer im želim pokazati da nije nimalo lako imati posao i izboriti se za sebe”, ističe Radenko.

Dvojica povratnika u Potočare kod Srebrenice naglašavaju kako im niko nije pomagao prilikom pokretanja biznisa, a nisu ni očekivali pomoć od Općine Srebrenica ili nekih organizacija jer su znali da se s velikim projektom moraju sami izboriti.

“Sami smo u ovom biznisu, a i teško je pronaći radnu snagu na ovim područjima, iako se ljudi žale da nema posla. Život i okolnosti u Srebrenici su se dosta promijenili u odnosu na period prije rata. Suživot je jedini izlaz za opstanak Srebrenice, jer vjera i etnička pripadnost ne smiju biti prepreka”, dodaje Senad.

Radenko i Senad su primjer suživota i borbe za život u Srebrenici, jer, prema njihovim riječima, treba što manje prostora ostaviti lošim stvarima.

Related posts