Dr. Mensur Šabulić bio je jedna od ključnih karika u logističkim operacijama snabdijevanja opkoljenog Bihaćkog okruga tokom rata – kazao je prije više godinu dana autoru ovog teksta general u penziji Ramiz Dreković, prvi ratni komandant Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. To je ono što je ovaj ratnik i vojni komandant mogao reći u off , ali ukazuje na nespornu činjenicu o ulozi rahmetli dr. Šabulića koju je kao savjetnik u Ambasadi RBiH u Zagrebu mogao imati u odbrani „Bihaćkog džepa“.

Šabulić je do 1993.godine bio direktor Regionalne bolnice Bihać i radni kolega dr. Irfana Ljubijankića i sasvim je logičan potez da je ministar vanjskih poslova uz sebe htio imati najbolje i najodanije suradnike. Nažalost, svima njima sudbina je namijenila užasan kraj svega nekoliko mjeseci prije nego će ratne fanfare na Balkanu utihnuti.

Državo, m’rš!

Proteklih dana rasplamsala se još jedna medijska polemika, štancaju se i prepisuju stari tekstovi , o tragičnoj pogibiji ministra vanjskih poslova BiH dr. Irfana Ljubijankića i članova visoke delegacije koja je bila sa njim u helikopteru 28.maja 1995. godine na području Slunjskih brda,kod sela Kremen u Hrvatskoj gdje su pripadnici Srpske vojske Krajine oborili njegov helikopter koji je iz Cazina letio prema Zagrebu. Uz Ljubijankića u helikopteru su bili Izet Mehmedagić, zamjenik ministra pravde R BiH, Mensur Šabulić, savjetnik u Ambasadi R BiH u Zagrebu, major Fadil Pekić, pripadnik MUP-a R BiH i lični pratitelj Ljubijankića, te pilot Dudajev i dvojica članova posade, Mirsad Dupanović i Mihail Grigorijević.

 

Osim ovih općih mjesta i drugih detalja koji se skoro 23 godine „ vrte“ po medijima,a na obilježavanjima godišnjice pogibije u korist lične promocije papagajski ih ponavljaju kantonalni funkcioneri i poneki federalni zvaničnik, ostaje opskurna tragična istina da država BiH i njeni organi, Tužilaštvo BiH prije svih,amabašništa nije učinilo na predmetu „Ljubijankić i ostali“.

Najbolje je da tome ništa ne pitamo porodice stradalih, koje nikada nisu ni prihvatile „zvaničnu“ verziju o rušenju helikoptera,a država čiji je prvi ministar inostranih poslova u najtežim njenim godinama izgubio život sa svojim najbližim suradnicima nikada nije provela istragu.

Na tu činjenicu zaista ne treba fin,blaziran, kulturan i „europejski“ civiliziran nego toj takvoj državi , odnosno njenim institucijama koje vode „neki ljudi“ reći prosto – m’rš.
I fuj.

Špekulacije i apsurdi

Svih ovih godina kao proljećne bujice špekulacije o mogućoj političkoj likvidacija Ljubijankića i ostalih ne prestaju. Ubrzo nakon pogibije dr. Ljubijankića i njegovih suradnika pod misterioznim okolnostima na kraju rata ubijen je Izet Nanić, još jedna krajiška ratna legenda. Puno toga zna Bihać a šuti, znaju tadašnji vojni i politički rukovodioci.
Šta kriju, ostaje tajna do danas. Bujanje različitih varijanti, razloga i motiva ubistva Ljubijankića i ostalih od strane „naših“ takođe su dio ovog 23-godišnjeg apsurdnog folklora.
Mnogo je upitnika i neodgovorenih pitanja, beskrajan niz sumnji ovih i onih, sve se pretvorilo, zahvaljujući nečinjenju državnih organa, u operetnu kafansku priču, „razbijanje glave“ o mogućim ovim i onim ključnim faktorima ovog , po svemu sudeći, političkog ubistva i teatralno traženje krivca u neidentificiranim spoznajama koje i ne mogu otkriti puno.

Sjećanje dr.Mešić

 

Mojusk.ba po prvi put objavljuje jedan dokument iz 1995.godine , 42 dana nakon pada helikoptera kod Slunja. Tijela poginulih već su ležala na bihaćkoj patologiji. Tadašnji načelnik Policijskog sektora Bihać pukovnik Ramo Brkić traži aktom broj 14/02-1-978/95 od 10.jula 1995.godine nalaz i mišljenje obducenta.
Molim vas da nam dostavite nalaz i mišljenje izvršenog pregleda mrtvih tijela i identifikacije dr. Irfana Ljubijankića, dr. Mensura Šabulića, Izeta Muhamedagića i Fadila Pekića koji je izvršen od strane dr. Samire Mešić. Navedeni nalaz i mišljenje potrebni su radi kompletiranja predmeta u CSB- napisao je policajac Brkić.
Šta je vojna komponenta i bihaćka policija uradila na ovom slučaju, nikada nije objelodanjeno, a mnogo godina iza toga slučaj je prebačen Tužilaštvu BiH. Koje ništa na tome nije uradilo. Da jeste, saznalo bi se.
Još je misterioznija dr. Mešić koja se danas uopće ne sjeća da je ikada izvršila pregled mrtvih tijela i identifikaciju četvoro ubijenih!!?

Kome su u bošnjačkom krajiškom ratnom miljeu smetali dr. Irfan Ljubijankić, dr. Mensur Šabulić i ostali?Tajna je, ali i tajne „iziđu na svjetlo dana“.Jednoga dana.