Serijski ubica kojeg se plaše svi: Bosanski “Hanibal Lektor” uskoro na slobodi

Goran Kotaran, serijski ubica iz Bosanske Dubice, 2006. osuđen je na 16 godina robije, a kaznu izdržava u KPZ Foča, prava je opasnost za sve u svojoj okolini.

Plaše ga se svi redom, od ostalih osuđenika, preko čuvara, do običnih ljudi koji dođu u posjetu!

– On je osuđenik na koga stražari posebno motre. Sam je u ćeliji, a zbog bezbjednosti ostalih zatvorenika i okolne ćelije su prazne. Gotovo pola hodnika je izolovano zbog njega. “Monstrum iz Dubice”, kako ga zovu, rijetko kad kontaktira s ostalim zatvorenicima, a stražari koji ga čuvaju maksimalno su oprezni i spremni na sve. Imaju naredbu da, ukoliko bilo šta pokuša, pucaju u njega! Zatvorenici pričaju da su ubistva za koja je osuđen samo dio onoga što je učinio. Pored pomenutog nadimka, neki zatvorenici ga zovu i Hanibal Lektor – rekao je izvor iz zatvora u Foči, piše Kurir.

Goranov otac Dušan Kotaran poznat je svojevremno kao jedan od dubičkih šefova podzemlja za čije se ime nezvanično vezuje čak i trgovina bijelim robljem. Sumnja se da je zbog toga i ubijen u decembru 1999. u kafani u Dubici, a ubistvu je prisustvovao i sin Goran.

Nakon očeve smrti, on je otišao u Švedsku, s nepunih 17 godina, kod majke. Tamo je počinio dva ubistva, ali je posle psihijatrijskih pregleda deportovan u BiH s dijagnozom mentalno bolesne osobe.

– Očekivao sam da će me po povratku u BiH neko sprovesti na liječenje u psihijatrijsku bolnicu, ali umjesto toga policajac me odvezao kući i niko se više nije pojavljivao – izjavio je svojevremeno Kotaran.

Pošto nije hospitalizovan, o njegovom stanju i ponašanju je svjedočila njegova baka Stana. Ona je navela da je nakon povratka njen unuk širio strah po cijelom mjestu.

– Nije htio u bolnicu, pa sam ga morala služiti, čak i onda kada sam operisala žuč. Često je mijenjao raspoloženje i bojala sam ga se. Ljudima iz komšiluka zabranio je da dolaze, na mene je vikao, a razbio mi je televizor i telefon. Nije prezao ni od čega – izjavila je baka Stana nakon hapšenja unuka.
Zatvor u Foči

To se i potvrdilo u junu 2006, kada je Goran zajedno sa svoja dva polubrata po majci, Miroslavom Gligićem (30) i Borislavom Dabićem (24), uhapšen zbog sumnje da je zadavio Predraga Vrbana (31), zvanog Pedi Lopov, i Seada Kanurića (49), zvanog Stevo Mucavi, te da je njihova tijela sakrio u svom kokošinjcu. Ovu trojku je u Dubici tada hapsila četa od sto policajaca.

Poslije hapšenja Kotarana i njegove polubraće, policija Republike Srpske je pretresla Kotaranovu kuću, u kojoj su pronađena dva puškomitraljeza, dvije automatske puške, dvije zolje, tri bombe, više pištolja, hladno oružje, uređaji za noćno osmatranje, alat kojim su zakopana tijela Kanurića i Vrbana, njegovih žrtava, kao i 490 tableta ekstazija i špricevi za intravensko korištenje narkotika.

Kada je izrečena presuda, Kotaran je izrazio samo jednu želju – da se podvrgne novom psihijatrijskom vještačenju i to s psihijatrom s kojim bi mogao da komunicira.

– Ja sam bolesna osoba i ako mi u narednih 16 godina u zatvoru omoguće liječenje, na slobodu ću izaći normalan – rekao je Kotoran.

Prilikom izricanja presude sudija je pročitao da je “jasno i nedovosmisleno utvrđeno da optuženom ne treba mnogo da bi izvršio ubistvo”.

Kotoran je, međutim, za sebe na suđenju rekao da je bio normalna osoba sve dok mu pred njegovim očima nisu ubili oca.

– Od tog trenutka ja više nisam isti – rekao je on i dodao da “živi za trenutak kada će se sresti s ubicom oca”. Dok taj trenutak ne doživi, provest će još devet godina u zatvoru u Foči.

Inače, ova ustanova važi za najveću i najbezbjedniju tog tipa u Bosni i Hercegovini, a bio je čuven i u vijreme stare Jugoslavije, kao jedan od “najtežih” zatvora na Balkanu.

Želeći da se sazna nešto više o Kotoranu, novinari su kontaktirali čelnike ove ustanove. Međutim, u Upravi ove ustanove je rečeno da ne smiju da daju izjave za medije bez odobrenja Ministarstva pravde Republike Srpske.

Related posts