REKETAŠI, OTMIČARI, UBICE: Jeziva ispovijest svjedoka pokajnika iz Budve

Miloš Vojnović, koji je po nalogu Slobodana Šaranovića ubio Miloša Vidakovića u Budvi 2013. godine, u petak je u Specijalnom sudu ponovo ispričao sve što zna o tom i ubistvu Nikole Bojovića, kao i planovima za likvidaciju Filipa Koraća i Luke Đurovića.

Gotovo tri sata trajalo je Vojnovićevo svjedočenje, iznijeto po prvi put u svojstvu svjedoka a ne optuženog: ubica je, naime, potpisao sa tužilaštvom sporazum o svjedočenju, zbog čega će umjesto 40 dobiti samo 10 i po godina kazne.

Sudija Duruz je Vojnoviću rekao da priču o smaknuću Vidakovića počne od poznanstva sa navodnim organizatorom grupe Milošem Delibašićem Delijom.

Prva meta: Nikola Bojović

– Mi se poznajemo još od osnovne škole. Slobodana Šaranovića upoznao sam 2006, neposredno nakon ubistva njegovog brata Brana. Sa Delijom sam bio jako blizak, jedno vreme smo i živeli zajedno. Bavili smo se otmicama, obili smo kladionicu… Šaranovići su Delibašiću bili ujaci. Odmah nakon Branovog ubistva, Miloš je počeo priču o tome kako će da se sveti. Znali smo da iza ubistva stoji Luka Bojović – pričao je Vojnović.

Nikola Bojović ubijen je 2013. u centru BeogradaNikola Bojović ubijen je 2013. u centru Beograda

Formiranje grupe koja je trebalo da osveti smrt Branislava Šaranovića počelo je nešto prije ubistva Nikole, brata Luke Bojovića. Delibašić je tada upoznao Vojnovića sa optuženim Ratkom Koljenšićem i Slavišom Novakovićem.

– Nakon Nikolinog ubistva, Miloš je došao i rekao da će sada svi da misle da smo mi to uradili – rekao je Vojnović.

Prema optužnici, između grupe koja je ubila Bojovića i ove koja je usmrtila Vidakovića, vezu – osim Slobodana Šaranovića – predstavlja i Ratko Koljenšić, koji je učestvovao u dvije “operacije”.

Druga meta: Vlada Japanac

– Stekao sam utisak da smo i mi i naše porodice ugroženi. Miloša sam slušao bez pogovora. On nam je rekao da Vlada Japanac (Vladimir Jovanović, bivši pripadnik Zemunskog klana, prim. nov.) priča po Beogradu da se sprema osveta za Bojovićevo ubistvo. Tada smo planirali da ubijemo njega. Za taj posao smo dobili novac od Slobodana Šaranovića, kupili automobil, “volvo”, ometače za mobilni telefon da bi mogli da otkrijemo ako postave bombu pod kola, nabavio sam i neke pancire na Banjici…

Treća meta: Luka Đurović

Međutim, priča dalje Vojnović, čuli smo da postoji čovjek koji je kum i desna ruka Luke Bojovića, Baranin Luka Đurović, pa smo odlučili da odemo u Crnu Goru i ubijemo njega.

Ubica Miloša Vidakovića potom je opširno govorio o kovanju planova za ubistvo Đurovića, kako je nelegalno prešao granicu, smjestio se sa saučesnicima u “štek” stan u Budvi, kako su “pikirali” Đurovića, a potom i Vidakovića.

– U Crnu Goru sam ušao preko BiH. Prethodno sam dobio dva mobilna telefona. Iz Bosne su me prebacili crvenim “golfom” u Nikšić. Tamo smo se sastali sa nekim čovekom, Crnogorcem, onako, vidim da su ga poštovali. Kad on govori – svi ćute i slušaju. Rastali smo se od njega i on nam je rekao: “Srećno”. Bio je upućen u ono što je trebalo da uradimo – rekao je Vojnović.

Otkud MARINKO ROKVIĆ u priči o brutalnom ubistvu?

Koljenšić, Novaković, Delibašić i ja komunicirali smo putem mejla koji smo otvorili na ime “Marinko Rokvić”. Kompjuterima smo pristupali iz internet kafea u Budvi. Šifra je bila “more”. Nismo slali mejlove, već smo ih snimali u fajlu “nedovršene poruke” i na taj način komunicirali, ispričao je na suđenju Miloš Vojnović.
– Kad smo stigli u Budvu, na lokalnom bazaru kupili smo majice, košulje, šortseve. Nabavili smo i motor sa kog je trebalo da se puca. Vežbali smo gađanje. Posle jednog od viđanja Novakovića i Delibašića, promenili smo metu i odlučili da ubijemo Vidakovića.

Četvrta meta: Miloš Vidaković

U potrazi po Budvi pomagao nam je Uroš Mišić, kog je Novaković doveo u Crnu Goru iz Beograda. Mišić – kog smo zvali Artiljero – znao je kako Vidaković izgleda, ali ga je primijetio Delibašić.

Miloš Vidaković

– Ja sam sa Novakovićem otišao po pištolj i spustio se do šetališta gde je Vidaković sedeo za šankom. Prošao sam pored njega i ispalio mu u grudi nekoliko hitaca. Više od dva, koliko sam planirao. Razdaljina je bila oko 10 metara – bilo je dalje nego što smo planirali. Imao sam kapu i trenerku sa visokim okovratnikom. Novaković i ja smo potom pobegli motorom u štek stan na Vidikovcu iznad Budve – ispričao je ubica.

Peta meta: Filip Korać

Vojnović i Novaković su bili u panici i euforiji nakon ubistva. Pokušali su iste noći da se riješe pištolja i odjeće u kojoj je Vojnović pucao na Vidakovića, ali je Budva bila pod opsadom policije, pa su odustali.

– Sutradan su u stan stigli Delija i Uroš Mišić. “Gotov je, brate!”, oduševljeno mi je rekao Delibašić, i pokazivao mi novine – ispričao je Vojnović.

Nakon ubistva Vidakovića, Vojnović i Novaković su se vratili za Beograd, gdje su se na Banovom Brdu sreli sa Goranom Bojanićem, još jednim od članova kriminalne grupe. Slijedeća meta, prema Vojnovićevim riječima bio je Filip Korać, “Bojovićev vojnik”, kako ga je nazvao u Specijalnom sudu.

Korać je, kako je “Blic” ranije pisao, inače jedan od glavnih ljudi Luke Bojovića za oružje i drogu. Ipak, Šaranovićeva grupa pohapšena je prije nego što je uspjela da ostvari plan.

Related posts