Ramazanske lepinje kod Ale Džafića iz Cazina: Pekarski posao je težak, ali ima svoje posebnosti

Kod Krajišnika nije rijetkost čuti zakletvu “Kruha mi”, a za dobrog čovjeka se najčešće s posebno toplim tonom kaže “Dobar k'o kruh”. Dok zakletva potvrđuje svetost i važnost ove namirnice, ova druga izreka odnosi se na sve blagodati i sigurnost koju ona oduvijek daje čovjeku.

U radnji cazinskog pekara Ale Džafića sve se ovo lijepo materijalizira bez puno riječi. Čuven je njegov domaći pšenični i ražev kruh, a čuven je i on sam po svojoj dobroj i plemenitoj naravi.

U ovim ramazanskim danima, Alina pekara je nezaobilazna u prediftarsko vrijeme. Red pred pekarom i kolone vozila s obje strane ulice Cazinskih brigada podsjećaju da je vrijeme ramazana i da svi čekaju friške ramazanske lepine.

“Pekarski je posao težak, ali ima on i svoje posebnosti. Kruh nije obična hrana, a ramazanske lepine su posebne zbog radosti samog ramazana. I zato nema loše volje ni umora kada se ovako privodi kraju radni dan”, kaže Ale, koji osmijeh i lijepu riječ ima stalno za svakoga.

Jedan je od najstarijih cazinskih pekara, a ovom se zanatu vratio nakon višegodišnje pauze.

“Ovo sam počeo raditi još kao desetogodišnji dječak. Učio sam od svoga oca, a on od svoga i zbog toga je to više od posla. To je dio moga identiteta“, kaže Ale.

Za ramazanske lepine kroz smijeh kaže da nemaju tajnu recepturu.

“Tajna je u bereketu ramazana. Ako srcem voliš ovaj mubarek mjesec onda srcem i radiš svoj posao. I normalno da je to na kraju fino i da fino miriše”, ističe Ale.

Pored Aline pekare, Cazinjani su najvjerniji ramazanskim lepinama od Abazovića i onima kod Mede pekara, a kao i u drugim bosanskim čaršijama, lepine su nezamjenjiv dio iftarske sofre.

Važno je da budu ukusne, ali je još važnije kada ih rade dobri i pozitivni ljudi čija su srca puna ramazana. Baš poput uvijek vedrog i nasmijanog cazinskog pekara Ale Džafića.

Izvor: Klix.ba

Related posts