Psihopati, ljudi koji žive jer sišu vašu energiju i emocije

Svi psihopati imaju neke zajedničke osobine; uglavnom su to vrlo društveni tipovi, ali bez savjesti, upitnog morala, a emocije su im na dnu dna. I hrane se isisavajući vašu energiju i emocije, zauzvrat ne dajući ništa iznad minimuma kojim bi vas mogli “kupiti”.

No svaki slučaj je sam za sebe. Neki od njih nisu u mogućnosti raditi ili odraditi neki posao do kraja, dok druge posao održava na “životu”. Zbog nedostatka emocija pogled im je hladan, blago teleći, ili zvjerski, pa nećemo moći skužiti što osjećaju, a također nisu u stanju pročitati osjećaje u našim očima. Njima je potpuno svejedno da li ste ljuti, tužni, veseli – jer oni nisu u stanju suosjećati sa nama. Njihov smijeh nije proizašao iz njihovog srca, već je naučen obrazac ponašanja! Općenito, od njih se ne može očekivati ništa dobrog, pa je potrebno što prije skužit ih i poduzeti mjeru zaštite.

Povući granicu

Najbolji alat u borbi protiv njih je ustvari okretanje njihovog oružja prema njima samima. To najčešće odradi i samo vrijeme, no to zna potrajati, a štete već budu učinjene. Najvažnije je u sukobu sa psihopatima sačuvati zdrav razum, a za to je potrebno potpuno razumijevanje tog teškog mentalnog poremećaja.

Prvobitno trebate povući granicu, presjeć sve veze i držat ih na distanci, a u krajnjem slučaju možemo poduzet i direktan kontakt – oči u oči. To je njima vrlo sklisko područje gdje su najtanji i najslabiji, jer se može primjetit da najčešće ne ulaze u direktne i fizičke sukobe, već djeluju na našu psihu iza leđa.

Najčešći problem je u tome što normalan čovjek kreće od sebe, pa tako promatra ljude oko sebe iz svojih cipela i perspektive. I onda se dogodi da želimo pomoći, dajemo im ruku i/ili pokušavamo probuditi one dobre strane u njima! Pokušaj da sebi objasnimo njihovo ponašanje uz sažaljevanje je totalno bedasto i bespotrebno gubljenje vremena i energije. Njih nije moguće promijeniti, totalno sizifov posao! Psihopati imaju duboko usađenu matricu ponašanja, zbog koje ne mogu izvan svojih okvira.

Problem je genetske prirode ili su se pak oštećenja u mozgu stvorila u kasnijoj dobi (psihopatiziran). No dobro je ukoliko ih znamo prepoznati, “pročitati” i na vrijeme reagirati, odnosno ne dopustiti im približavanje, jer kada se psihopati približe, stvaraju nevidljivu energetsku vezu sa svojim žrtvama. Jednostavno se “uštekaju” na žrtvu i crpe energiju poput energetskog vampira, čak i kad nismo u njihovoj blizini. Na taj način mogu mijenjati naše psihičko stanje i raspoloženje.

Budući da smo mi fizička i energetska bića, iz nas isijava, teče životna energija kroz pražnjenje i punjenje, i tako možemo osjetiti druge, umrežiti se i komunicirat na suptilinijim razinama. A psihopati ko psihopati, nemaju vlastitu emotivnost, pa ih crpe i iskorištavaju iz nas. Hrane sebe i svoju taštinu našim lošim i niskim energetskim frekvencijama koje proizvodimo kada nas obuzima strah, osjećaj ugroženosti i slično. Njihov najsnažniji alat je baš vaš strah koji su probudili u nama, sa kojim se obožavaju hraniti ti emocionalni vampiri!

Načini manipulacije

Psihopati također mogu na svjesnoj razini manipulirati našim osjećajima, davati lažna obećanja, u koja vjeruju jer žive unutar tih laži. Učinili bi sve samo da mogu uvjeriti žrtvu u ispravnost, dobronamjernost i predanost sa porukom potpunog povjerenja. Njihova bezosjećajnost im omogućava da se ne obaziru da li će nekog povrijediti i učinit im zlo. Zato ukoliko je baš potrebna minimalna komunikacija sa njima, tada je potrebno izbjegavat bilo kakav konflikt i na taj način olakšati sebi život. Oni su vrlo uporni i neće se smiriti sve dok potpuno ne preuzmu naš teritorij svim raspoloživim sredstvima. Stoga moramo naučiti ih prepoznat i na taj način onemogućit da nam se približe više nego je to potrebno.

sajko

Oni se mogu fantastično prikriti i biti ono što nisu. Kroz naše ponašanje skužit će naše slabosti i manipulirat sa njima na jedan vrlo perfidan način, Svaki otkriveni detalj o nama poslužit će njemu kasnije u borbi protiv nas samih, pogotovo nakon što ih otkrijemo, sa krajnjim ciljem – podređivanju, služenju i u svrhu vlastite “egzistencije” i energetskog “opstanka”. Ukoliko se žešće suprotstavimo, pokušat će manipulirati i pakostiti čak i preko drugih. Na taj način energetski umrežuju i manipuliraju, sa mogućnošću da i ostali polako postanu njihov plijen.

Općenito neravnoteža izmedju emocija i intelekta nije im omogućila uravnotežen razvoj istih, stoga je ovdje intelekt jedino na čemu mogu raditi i sa čim raspolažu. Zato takvi likovi mogu biti vrlo inteligentni, no još uvijek ne toliko da bi im IQ bio na zavidnoj razini. Njihova besvjesna i nemoralna priroda laktarenja, spletkarenja i uništavanja drugih, ih najčešće može dovesti do visokih društvenih i političkih pozicija, a ne njihove prave sposobnosti!

Osjećaj ugroženosti

Psihopatima ne mogu pomoć psihoterapija i lijekovi, jer psihopatija nije bolest. To je genetski zapis. Izliječiti i djelomično mogu promijeniti svoju ličnost, stavove i ponašanje samo oni koji su ispsihopatizirani u kasnijoj dobi. Psihopatska bit je osjećaj ugroženosti, pa samoosvještavanje uglavnom može još više udaljiti od realnosti.

Prvobitno bi takvi trebali steći povjerenje, sigurnost u sebe, prepustiti se tokovima događaja i dobiti uvid u realne životne situacije bez straha od neuspjeha i gubitka s obzirom da teško postižu uvid u sebe, konstantno koristeći obrambene mehanizme, a spiritus movens im je upravo energija vlastitoog straha od neuspjeha i gubitka. To je ustvari strah od gubitka vlastitog ega, kojeg nikad nisu niti mogli ispravno izgradilt, a niti ga ne posjeduju. I zato se hrane tuđim emocijama, strahovima, uspjesima i neuspjesima.

Danas je u sferi anti-socijalnih poremećaja ličnosti zavladala poprilična zbrka: počeli su se poistovjećivati pojmovi anti-socijalni poremećaj ličnosti, sociopat i psihopat. Važno je razlučiti, neovisno o trendovima koji trenutno prevladavaju u psihijatriji (da ne ulazimo u dublje razloge zašto do toga uopće dolazi), da pojmovi opisuju bitno različite stvari. Anti-socijalni poremećaj ličnosti je termin koji objedinjuje sve poremećaje takvog tipa, uključujući i sociopatiju i psihopatiju.
Razlika između Psihopatije i Sociopatije

Sociopatija je izuzetno težak anti-socijalni poremećaj koji se manifestira nemogućnošću kontroliranja onoga što psihopati uspješno kontroliraju. Sociopati imaju sve „kvalitete“ psihopata osim dvije: psihopati se mogu iskontrolirati i u prosjeku imaju puno viši kvocijent inteligencije, dok su psihopati izuzetno snalažljivi, brzo uče manipulirati na najnevjerojatnije načine, i jako se dobro skrivaju u masama.

Jedini način liječenja koji bi jednom mogao biti razvijen, iako su šanse izuzetno malene, jest operativnim ili kemijskim putem, a tek nakon njega psihoterapija bi mogla profunkcionirati.

Osim psihološkog, prisutan je sociološki aspekt, kroz manipulaciju takvih pacijenata iz raznih organizacijskih i institucionalnih izvora. Budući se psihopati međusobno prepoznaju, udružuju se i stvaraju mrežu društava tajnih i/ili javnih, gurajući jedan drugog. Jednostavno je nemoguće smanjiti dotok takvih faca na visoke položaje u društvu i na taj način onemogućiti loše upravljanje i vladanje.

avaz.ba

Related posts