Tek što su primili donaciju od 85.000 KM iz budzeta USK, kumovi Dr. Fadil Rektor Univerziteta u Bihaću, Dr. Atif , dekan Tehničkog fakulteta i glavni savjetnik,mali princ Dr. Eso zaputili su se u daleku Makedoniju, da bi se tamo čoporativno predstavili i potpisali Sporazum o saradnji sa makedonskim Univerzitetom, a da niko niti zna niti je čuo za taj univerzitet.

Makedonci kao i uvijek štedljivi, racionalni i pametni, nisu se trošili i nisu došli u Bihać, već su za tu šuplju svetkovinu prihvatili ponudu ove trio-kampanele iz Bihaća, koja je našla originalni put da dodatno ojadi i onako tanak budžet Univerziteta.

Znaju Makedonci za jadac ali ih to ništa ne dotiče niti ih što košta da ugoste čoporativnu družinu iz Bihaća o njihovom trošku. To je doprinos razvoju makedonskog turizma Aleksandra Velikog od strane bihaćkih intelektualaca koje je pratio blagi makedonski podsmjeh za vrijeme njihove posjete.

Samo što su potpisali sporazum o prenosu 85.000 KM sa kantonalnog budzeta na univerzitetski budžet, sa svojim kumom Predsjednikom vlade USK Dr. Huseinom, koji je nedavno oktroiran doktoratom nauka upravo pred ovom famoznom intelekutalnom trojkom, ista se zaputila na dalek put čak u zemlju Aleksandra Velikog Makedonskog.
Red je bio da se ova velika intelektualna trojka, koja je uspjela dovesti Univerzitet u Bihaću na posljednje 14.000 mjesto svjetske rang liste Univerziteta, što nije mala stvar, definitivno upozna sa zemljom gdje je rodjen taj veliki inventivni vladar i osvajač. Može se od njega mnogo toga naučiti ako se ima interes približiti malo strategiji njegovog vladanja i osvajanja. To je sigurno bilo u fokusu ove bihaćke akademske trojke, i zato – neka su išli tamo.
Nažalost, nije tu bilo mnogo interesa za strategiju vladanja i osvajanja Aleksandra Velikog.

Tu je bio puno vazniji pragmatičniji interes – drpiti nekoliko medjunarodnih dnevnica, a uz put i proslaviti novu prevaru krajiške sirotinje od koje im je njihov kum Dr. Husein uspio odvaliti još jedno parče budžeta u iznosu od 85.000 KM.
Šta to znači za mlade Krajišnike koji svaki dan popunjavaju kafiće u Bihaću snebivajući se poručiti nešto više od jedne kafe od 1 KM, razmisljajući gdje naći lovu da bi kupili kartu u jednom pravcu do Austrije ili Njemačke, ne razmišljajuci da se ponovo vrate.

Za razliku od njih predsjednik Dr. Husein, rektor Dr. Fadil, dekan Dr. Atif i mali princ Dr. Eso, nemaju namjeru da kupuju kartu u jednom smjeru. Oni gdje god odu oni se vraćaju domu svom slatkom sa punim džepovima love. Svi su im zaposleni i žene i djeca i zetovi i prije. Struja, voda, telefon sve plaćeno. Uz to i dnevnice plaćene. Službena limuzina i mobitel na raspolaganju. Sada im je i njihov kum Dr. Husein sunuo jos 85.000 KM otvarajući tako perspektivu za podizanje mladog porodičnog kadra kao najboljih studenata na Univerzitetu u Bihaću. Što je red, red je. Neka i djeca radnika na benzinskim pumpama, koji su uhvaćeni u kradji goriva, djeca radnika sa pilana, i djeca čuvara gradilišta, mogu biti novi akademski podmladak, ako su im roditelji okićeni doktoratima i zauzimaju pozicije raznih predsjednika, ministara, rektora, dekana i sl. Na to smo dugo čekali. Aferim.
A ako je sve to tako a izgleda da jesu, onda je malo teže razumjeti filozofiju tih mladih ljudi koji sjede po bihaćkim, cazinskim, bužimskim, kladuškim, i drugim kafićima koji nikako da skontaju kako preživjeti ove kasne kišovite jesenje dane. Ni posla, ni perspektive ni nade da će biti bolje. A oni ćute i ne bune se. Nema njihovog mladelačkog prkosa ni bunta protiv protiv ovakvog akademskih shoping turizma do zemlje Aleksandra Velikog. Neshvatljivo je da ćute na ovakve neobjašnjive postupke lokalnog predsjednika vlade koji rasipnički bez ikakvog stida rasipa njihovu sirotinju u kojoj se guše.

 


Pa mogli bi ti mladi Krajišnici bar priupitati Dr. Huseina, Dr. Fadila, Dr. Atifa i Dr. Esu bar da im kažu kakvu to perspektivu za njih ima saradnja sa Univerzitetom „Sv. Kiril i Metodij“, koji se nalazi sam jednu stepenicu više iznad bihaćkog Univerziteta na svjetskoj akadesmkoj ljestvici?
Mogli bi ih priupitati gdje se nalaze njiihova djeca na rang listi najboljih studenata na Univerzitetu u Bihaću i da li će oni dobiti tu stipendiju za zaposlenje koju im dodjeli Dr. Husein. Mogli bi priupitati i šta to znači biti najbolji student na Uuniverzitetu u Bihacu KAD SE TAJ UNIVERZITET NALAZE NA DNU DNA AKADEMSKE SVJETSKE ZAJEDNICE?
Mogli bi mladi Krajišnici priupitati ovu našu slavnu akademsku šoping turu trojku zašto nema novog nastavnog programa na Univezitetu po kojem bi se prepoznavali studenti ovog Univerziteta na domaćem i medjunarodnom tržištu rada i tako im otvorili bolje perspektive za njihov život?
Zašto nema sistemske akademske saradnje sa univerzitetima iz Njemačke, Austrije, Italije što bi im omogućilo da se lakše snadju u tim sredinama? Zasto je saradnja sa ovim univerzitetima prepuštena samo pukoj slučajnosti saradnje sa neki rodjacima ove kamarile koji su slučajno dospjeli do aula nekog od Univerziteta na Zapadu? Da li je to zbog nesposobnosti, stručnog neznanja, nepoznavanja strnih jezika ove putujuće „trojke“ ili je nesto drugo u pitanju“?
Ima mnogo pitanja koja bi mladi Krajišnici, koji satima sjede po kafićima i isprazno bulje u jednu tačku, mogli postaviti svojoj vladi, svom Univerzitetu, svojoj zajednici. Kad bi se ohrabrili i javno istupili sa svojim sumnjama, idejama i svojim zahtjevima, veliki procenat njihovih turobnih misli nestao bi. Osjećali bi se mnogo ponosnije i hrabrije a to bi im samo po sebi otvorilo horizonte novog razmisljanja i optimizma i nove nade da nešto mogu promjeniti u svom životu.
Spriječiti dr. Huseina, Dr. Fadila, Dr. Atifa, Dr. Esu i brojne druge, da sa njima manipiliraju i da spinuju njihove živote nije nimalo teško, samo treba da se ti mladi Krajišnici udruže u svom naumu i da napokon postanu svjesni svojih sposbnosti i svoje moći i da stvore zajedničku svijest da njihova budućnost ovisi samo od njih a ne od onih koji ih manipuliraju, spinuju i varaju.

Categories: Uncategorized