Svako drugo dijete u Bosni i Hercegovini ima problema sa kičmom, a uzroci su gojaznost, višesatno sjedenje za računarom i ispred televizora, premalo tjelesne aktivnosti, teške školske torbe…
Odgajamo generacije koje se više ne igraju ispred kuće, zgrade, u bašti, na igralištu, kaže prof. dr. Mirsad Muftić, specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije i subspecijalist reumatologije.
– Djeca sve brže rastu, sve ranije ulaze u pubertet, sve manje ima igre na otvorenom koja je itekako važna za pravilan rast i razvoj. Prije je bila kazna kada te roditelj tjera u kuću, a danas je djetetu najveća kazna kada ga tjeraju da izađeš vani, da ostavi mobitel i računar. Definitivno, po meni, krivo je društvo. Koliko god savremene tehnologije pomažu, one itekako štete današnjim populacijama, naročito školskoj djeci, jer im se nudi da košarku i fudbal igraju na računaru, a ne u sali, na igralištu, u dvorištu – kaže Muftić.
Koji su to znaci koji ukazuju da dijete ima problema sa kičmom i da mu je potrebna ljekarska pomoć?
– Među prvim znacima su umor i bol u leđima, što znači da muskulatira više ne trpi deformitet i kičma počinje da se krivi. Jedan od znakova je i problem s vidom te nedostatak kondicije. Ono što je važno je to da roditelj svakodnevno gleda dijete. Uvijek se vraćam na onu: Dok su majke, do nekih godina, kupale svoju djecu, tada su se vrlo često uočavali deformiteti. Sada svi odmah hoće da budu veliki, zatvaraju se u sobe, niko nikoga ne gleda. Velika je uloga i učitelja i nastavnika u školama, koji bi na vrijeme trebali uočiti da dijete ne sjedi onako kako bi trebalo, a potom i profesori tjelesnog odgoja.
Sa kojim problemima i deformitetima se najčešće susrećete kod djece?
– Jedan od najčešćih, koji se može uočiti već i pogledom na leđa osobe koja ima problema zbog lošeg držanja, je skolioza. To je vrlo progresivno i teško oboljenje. Krivljenje kičme na lijevu ili desnu stranu u obliku slova “C” ili na obje strane u obliku slova “S” naziva se skolioza. Može se javiti u najranijem uzrastu, u fazama intezivnog rasta, u pubertetu ili na završetku rasta.
Koliko su učestali problemi sa kičmom kod đaka?
– Nažalost, jako. Puno djece dolazi zbog bola u vratu, što je ranije bilo nepojmljivo, žale se na napetost, imaju limit pokreta u vratnoj kičmi, a sve to rezultat je loše posture tijela, malpozicije (abnormalan položaj), adipoziteta ili gojaznosti.
U kom uzrastu se najčešće javljaju ti problemi?
– Rekao bih da postoje dvije kritične faze, a to je pred polazak u školu (sedma ili osma godina života) i vrijeme predpuberteta (od 12. do 15. godine). Neka se djeca neočekivano brzo razvijaju i rastu. Njih je veoma važno pratiti i na svaki eventualni deformitet, odmah reagovati. Roditelji bi ustvari, trebali svakih šest mjeseci mjeriti dijete i to bilježiti. Ako u toku šest mjeseci dijete naraste više od pet centimetara, potrebno ga je odmah odvesti na pregled kako bi se utvrdio eventualni deformitet.
Do kojeg uzrasta deformitete je moguće sanirati?
– Liječenje zavisi od stepena problema. Kod skolioze neozbiljno je očekivati pozitivne rezultate u prvih 15 dana. U ovom slučaju, prvi, jasno, vidljivi rezultati nastaju u periodu od šest do devet mjeseci. Kod jačih deformiteta, primjera radi kod rotacije pršljenova, radi se tzv. Schroth metoda (kombinacija vježbi i disanja). Primjenjuje se individualno za svako dijete, a mogu je provoditi samo certificirani timovi. Dakle, preporuka roditeljima je, ne vodite djecu po kojekakvim stanovima i fitness centrima, gdje sa njima rade nestručni treneri i daju im da dižu predmete preko njihove težine. U takvim slučajevima, dobijamo rezultat da dijete od 14 godina ima diskus herniju. Ono što bi svaki roditelj trebao zapamtiti je to da djeca trebaju da se kreću i plivaju, a ne da dižu tegove i nabijaju masu.
Šta onda podrazumijeva adekvatan tretman?
– Adekvatan tretman podrazumijeva individualan pristup svakom djetetu. Podrazumijeva program vježbi koje se provode u centru za rehabilitaciju, uz nadzor stručnog tima, fizijatra i pedijatra, a potom se nastavlja kod kuće, uz nadzor roditelja. Program plivanja je itekako važan. Dobro bi bilo kada bi se u škole uveo treći čas tjelesnog odgoja, i da to bude plivanje. Preporučuje se i terapijsko jahanje jer tako djeca borave na zraku, razvijaju ljubav prema životinjama i sprečavaju, odnosno liječe već nastalu deformaciju.
Koliko nošenje teške đačke torbe može naštetiti kičmi?
– Može puno. U jednom ranijem program, u kojem sam i ja učestvovao, dali smo preporuku, koju je usvojila Vlada KS, a koja glasi da školska torba može biti teška samo do 10 posto tjelesne težine djeteta. To znači da dijete od 20 kilograma smije nositi torbu koja teži dva kilograma. Međutim, situacija je takva da prazna torba ili ruksak teže pola kilograma, a ne trebam vam govoriti koliko je teška kada dijete stavi sve što mu je potrebno tog dana u školi. Rješenje ovog problema je lako i jeftino. Uvedimo u škole đačke ormariće. Ali, tu odluku treba donijeti ministar obrazovanja u svakom kantonu. To bi ustvari trebao biti prioritet svake vlade, ako želimo da nam izrastaju zdrave generacije.
Šta sve podrazumijeva prevencija i liječenje deformiteta kod osnovaca i srednjoškolaca?
– Definitivno timski pristup. Prvo, pristup nutricioniste koji će roditeljima dati zadatak da piše šta je to dijete jelo protekli mjesec. Tako ćemo znati koliko ono unosi kalorija i odrediti jelovnik. Kod liječenja, osim nutricioniste i pedijatra, potreban je i specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, koji će uočiti i napraviti pravilan program vježbi. A onda dolazimo do fiziterapeuta, koji će na pravi način, te vježbe provesti. Važna je i uloga profesora tjelesnog odgoja, kojeg treba upoznati da časove dijete treba iskoristiti za provođenje zadanih vježbi, umjesto da radi nešto drugo. Dakle, samo dobar timski rad, donosi rezultate.
– Najvažnije od svega je raditi na prevenciji. Dakle, djeca trebaju redovnu i zdravu prehranu, sa što više voća i povrća. Bavljenje bilo kakvim sportom sprečavamo brojne bolesti, pa i one vezane sa kičmom, te što više vremena boraviti na otvorenom, a što manje za računarom i ispred televizora. U Švedskoj su uveli da djeca samo petkom dobijaju slatkiše, a kod nas svaka škola ima automat sa slatkišima i gaziranim pićima. U Francuskoj su došli do tog nivoa da, u svrhu liječenja osteoporoze, desetogodišnjim djevojčicama u školama svaki dan besplatno daju čašu jogurta. Ovo su dobri primjeri koji pomažu u odgajanju zdravih generacija, pa ako nemamo svojih, prepišimo ih.
Izvor: Faktor
