Septembar se u svijetu obilježava kao mjesec podizanja svijesti o karcinomima kod djece. Grupa mladih iz BiH koji su zahvaljujući ljekarima, podršci najbližih, ali i neizmjernoj hrabrosti i optimizmu uspjeli pobijediti ovu opaku bolest, odlučili su podijeliti svoje priče u nadi da će biti primjer drugima koji se nađu u sličnim situacijama da nikada ne odustaju.
Advija Džambas iz Travnika ima 20 godina. Nakon završetka srednje medicinske škole, ove godine upisala je Fakultet zdravstvenih studija u Sarajevu, smjer laboratorijske tehnologije. Na licu ove nasmijane, vedre djevojke danas bi bilo teško prepoznati tragove višegodišnje borbe sa bolešću i iscrpljujućeg liječenja kroz koje je prošla.
Vjera u pozitivan ishod
– Moja priča o raku počinje u februaru 2010. godine kada mi je dijagnosticiran Hodgkin limfom – rak limfnih čvorova. Iako su prve prognoze bile dobre i ukazivale na relativno kratko liječenje od šest mjeseci, nažalost, nije bilo tako. Hodgkin je u mom slučaju bio veoma progresivan te je liječenje potrajalo tri godine. Sam tok liječenja nije bio jednostavan jer sam morala da prođem mnogo kemoterapija, radioterapiju kao i dvije transplantacije (autolognu i alogenu) – piše Advija.
Od transplantacije je prošlo pet godina i sada je izliječena. O tome kako je doživjela cijelo ovo iskustvo i koliko je to utjecalo na nju, Advija kaže:
– Po prirodi sam pozitivna osoba i kroz cijeli period liječenja sam bila optimistična, nadala se i vjerovala u uspjeh i pozitivan ishod. Kako je na kraju i bilo, ali ništa ne bih uspjela sama. Moja najveća podrška bili su moja porodica i prijatelji. Uz njih, uz moje pozitivno razmišljanje, odustajanje nikada nije bilo opcija. Vrijedilo je boriti se, zbog svega onog što je došlo nakon liječenja. Školovanje, nova poznanstva, svako novo putovanje, ma svaki dan života dobio je na težini jer nakon jednog takvog iskustva shvatimo prave vrijednosti života, vrijednost zdravlja.
Šesnaestogodišnjem Aldinu Hasanoviću iz Gradačca prije tri godine dijagnosticiran je Non-Hodgkinov limfom, zloćudna bolest koja nastaje preobrazbom stanica limfocitnog reda, podvrste bijelih krvnih stanica. Period liječenja bio je težak, ali Aldin nije odustajao.
– Borio sam se, zbog sebe, mojih roditelja i prijatelja. Znao sam da će me smatrati herojem kada iz ove bitke izađem kao pobjednik, a to sam i uradio. Rak sam pobijedio 8.8.2015. godine i postao sam heroj – ponosan je Aldin, koji danas uživa u druženju sa prijateljima i igranju košarke.
Od raka limfnih žlijezda bolovao je i 19-godišnji Samir Hožbo iz Vogošće. Obolio je po završetku osnovne škole, a liječio se u Sarajevu i Istanbulu dvije i po godine.
– U toku liječenja bilo je mnogo teških trenutaka kako za mene, tako i za moju porodicu, ali ja se nisam predao. Sama pomisao da jednog dana napustim bolnički krevet i vratim se normalnim životnim aktivnostima i svom mladom životu nije mi dala da odustanem – kaže Samir, koji je danas diplomirani fizioterapeutski tehničar.
Samirov vršnjak iz Kaknja Šaban Delić obolio je krajem 2015. godine od akutne limfoblastne leukemije (ALL).
– Sve se dogodilo tako brzo da u početku nisam ni znao koja je to bolest. Bio sam izgubljen, nisam vjerovao da sam bolestan jer sam osjećao samo neke od simptoma koji nisu bili bolni. Tek nakon nekoliko dana kroz razgovore s doktorima i sestricama sam vidio da to ustvari nije tako “malo” oboljenje – sjeća se Šaban.
Na liječenju u Sarajevu proveo je tri mjeseca, a u aprilu prošle godine u Turskoj mu je urađena alogena transplantacija koštane srži.
– Sve je prošlo u najboljem redu. Transplantacija je uspjela. Moju borbu inspirisalo je to da sam i sam imao volju za daljim životom. Druženjem sa svim mojim prijateljima sakupljao sam hrabrost u sebi samo zbog svojih roditelja. Dan za danom je prolazio, osjećao sam se bolje. Tek tada sam shvatio da se u životu nikad ne odustaje, da se boriš koliko možeš i da daješ sve od sebe. Nikada nisam ni pokušao da odustanem, od sebe, od svog života. Moj život nakon toga je puno bolji. Mislim da me ovo sve natjeralo da moram više brinuti o sebi. Ljudi me ne izbjegavaju, ne ignorišu, što mi se najviše sviđa. Svi su pažljivi i ljubazni prema meni. Svim onim koji trenutno boluju preporučujem da ne gube nadu i trebaju da vjeruju u ozdravljenje – poručuje Šaban.
Rak ne smije biti tabu
Rak je bolest koja pogađa sve, bez obzira na dob, spol ili neke druge odrednice. I što je najvažnije, rak je izlječiv. Zato o ovoj bolesti treba otvoreno govoriti, ističu ovi mladi ljudi.
– Svoju priču dijelim sa ljudima jer smatram da je od izuzetne važnosti da rak prestane biti tabu! Ne smijemo dozvoliti da se na spomen raka pomisli i na kraj, jer nije tako – naglašava Advija Džambas.
U Bosni i Hercegovini od 2011. godine postoji Mreža izliječenih omladinaca “MladiCe BiH”, koja u okviru Udruženja Srce za djecu koja boluju od raka okuplja mlade koji su preživjeli maligne bolesti. Glavni ciljevi su im unaprijediti prava mladih liječenih od malignih oboljenja, omogućiti im kvalitetnu rehabilitaciju, resocijalizaciju i druženje, te pokazati vlastitim iskustvom da se rak može pobijediti.
