Osjetim pod stopalom nešto mekano, a onda ubod na prednjoj strani gležnja. Pomislim da sam zapela za kakvu trnovitu granu, ali onda čujem zlosretno siktanje pod nogama. Između širokog lišća, ugledam kako se prelijevaju rombovi gmižućeg poskoka. Tako je ugriz poskoka opisala Dubrovčanka, strastvena planinarka i trkačica Marina Maslek.
Njeno svjedočanstvo je na svom blogu “Trčim jer štrčim” podijelila njena kolegica Sanja Kavaz, a tekst prenosimo u nastavku.
Marinu je početkom juna tokom treninga u BiH za nogu ugrizao poskok. Na planinskom masivu Prenj na visini od 1200 metara s kolegom Lazarom Badanjcem trenirala je za velebitski ultra maraton. Planirala je istrčati 22 kilometra unutar pet sati, ali zmija joj to nije dozvolila.
– Poskok! Laki, ugrizao me poskok! Nadamo se da možda poskok nije pustio otrov. Ali vrlo brzo, noga mi počinje oticati uz jak osjećaj žarenja i brideću bol, i više nema sumnje da je ugriz bio otrovan – napisala je na blogu.
Uslijedilo je pet sati boli, drhtavice, vrtoglavice, hladnoće, preznojavanja, mučnine i čekanja. Uz pomoć Gorske službe spašavanja i Oružanih snaga BiH prebacili su je u Mostar gdje su joj liječnici dali serum.
Do dolaska GSS-a Marini je prvu pomoć pružio kolega planinar Lazar Badanjac.
– Doktor mi kaže kako je čudo što sam uopće živa, i da je oporavak od ugriza rizičan i dugotrajan. Otrov je razradio tkivo noge, mišić i krvne žile kroz koje je velika količina krvi istekla izvan krvotoka u tkivo. Noga mi je natečena do slonovskih razmjera, a bol je konstantna. Sve što sam napornim treningom mjesecima razvijala je sada uništeno, a i dalje mi prijeti rizik od tromboze i komplikacija. Kapci su mi otečeni i mogu ih podignuti samo prstima, a i tada sve vidim uduplo i vrti mi se. Ne mogu se ustati niti na WC – napisala je Marina koja se oporavlja.
Nakon primanja seruma, deset dana provela je u bolnici, no još uvijek, kaže, treba mirovati. Sada kod kuće prima terapiju, a kako bi se u potpunosti oporavila potrebno je da se podljev potpuno povuče.
Planira nastaviti trčati i planinariti, no s puno više opreza. O svom iskustvu je podijelila i nekoliko savjeta onima koji bi se mogli naći u sličnoj opasnosti.
1. Ostanite sabrani. Panika vam nimalo ne pomaže – zapravo, ubrzava rad srca i širi krvne žile što ubrzava djelovanje otrova. Ono čega ste se mogli bojati već se dogodilo. Sada trebate pomoći sami sebi i olakšati drugima da vam pomognu.
2. Nazovite pomoć odmah, objasnite gdje ste i koje vam je najbliže mjesto za transport.
3. Ostanite mirni, što manje se krećite. Fizička aktivnost pospješuje cirkulaciju i ubrzava djelovanje otrova i njegovo širenje po tijelu.
4. Ne podvezujte ugrizeno mjesto.
5. Na mjesto ugriza stavite hladni oblog.
6. Pratite reakciju na mjestu ugriza (oticanje, modrilo) i pomno pratite sve osjećaje/simptome koje primijetite.
7. Ako je neko s vama, sve informacije u vezi svog stanja komunicirajte i prenosite.
8. Pijte puno tekućine.
Ponovo: dišite i ostanite sabrani. Sve su šanse da će sve biti u redu, a zaliječen zmijski ugriz nakon oporavka ne ostavlja trajne posljedice.
Napominje i kako nije svaki ugriz otrovnice jednak. Postoji velika mogućnost da dobijete takozvani “suhi ugriz”.
Kako onda znati da je pustila otrov? Najčešći simptomi su izrazita bol i naticanje na mjestu ugriza, nekontrolirana drhtavica, povišena temperatura, znojenje, vrtoglavica, mučnina, poremećaji vida i dezorijentiranost.
Koliku će količinu otrova zmiju ispustiti, nepredvidivo je. Oni kojima je opće zdravstveno stanje lošije, srčani bolesnici i ljudi s hroničnim bolestima puno slabije podnose ugriz od ostalih. Također, ugriz je opasniji što je bliže srcu ili glavi. Jako je važno naglasiti zbog toga težinu situacije kada se pozivaju spasioci.
