Prastari život ispod Male Gomile

Protekli vikend bio je idealan za šetnju Krajinom, pala je kiša i otjerala sparinu koja ionako nema šta tražiti u šumi. Prelijepa šuma sa proplancima i desetak kućica čine Ćojluk iznad Bosanske Krupe. Malo ko ovdje i živi, tek tokom godišnjih odmora Krupljani iz inostranstva dođu da se nauživaju mirisne prirode i tišine.

Majstori iz Krupe

Visoravan se prostire u podnožju planine Mala Gomila, a s druge strane je Stijena Cazin i Velika Gomila. Na vrhu šume nema vode, samo prirodno pojilo koje je zaraslo. Bio je zarastao i Aničić bunar, koji seže daleko i pamti se pod još starijim imenom Brkića bunar. Ali, Fadil Bužimkić ga je restaurirao. Stari kameni dio gdje se u pradavnine prao veš je očistio i konzervirao, a zatim je betonirao bazen, česme i ostalu infrastrukturu. Unsko-sanske šume su tu odmah napravile i šadrvan, a i članovi Planinarskog društva Grmeč će da sagrade planinarski dom. Fadil kaže da im zemljište daje besplatno, samo da nastave čuvati prirodu.

Čudno je to šta naše ljude iz inostranstva vuče ka Bosni, ali šuma, priroda i starina koju pamte od predaka sastavni su dio njihovih života u domovini.

Zanimljiv je primjer i Seada Bužimkića. On je u Sloveniji cijenjen majstor na održavanju gradskog vodovoda, pomogao je i vodovodnom preduzeću u Bosanskoj Krupi. Ali, kada dođe sa djecom i unučadi u Bosnu, on obnavlja očevu kuću u selu koje je skriveno duboko u šumi. U jednoj od šumskih uvala odmah ispod kuće napravili su nešto što se može vidjeti samo u staništu Hobita iz trilogije o Gospodaru prstenova. Igralište, od kamena sazidan roštilj, u zemlji iskopane stepenice. Sead je momcima otkrio i pećinu koja je sedam metara visoka i 30 dugačka, bila je potpuno obrasla i niko u njoj nije bio možda i stotinu godina.

Fadila Halilović je također iz ovog kraja, a inače je nastavnica u Sloveniji. Ona ima prijateljicu, dr. Sabinu Mujkić koja je nedavno u Švajcarskoj prezentirala naučni rad o poslanstvima, a kod nas su to vakufi.

– U Evropi je to sada trend, u parku u Davosu građani, na primjer muž i žena, izgrade klupu sa svojom posvetom i tako obogate park. To je njihov način da s malom pažnjom ostave svoje poslanstvo. Ono što je zanimljivo jeste da to sada i Bosanci rade, ali u svojoj domovini, ispričala nam je Fadila.

Upravo je izgradnja klupe, šadrvana, česme, bunara, pojila ili putića, trajna vrijednost koja se ne oslanja na vjerske forme vakufa, mada one to u suštini jesu. Bosanci su u svojoj tradiciji to već imali, a sada kada žive i rade u Evropi, vide to i kod Švicaraca ili Nijemaca i odmah usvajaju kao nešto svoje, što su od djedova upamtili.

Vrijedno rade, zakivaju i kopaju na Ćojluku, te izvirujući hoće li tko u ovoj pustahiji naići da progovore. Da čuju koju. Naše malo društvo svratilo je na kafu, uz ognjište rodne kuće Bužimkića, na koju sad pazi Jusuf dok mu je sin u Švajcarskoj. Seada zovu iz sveg grla preko proplanka i šumske uvale. Odaziva se, viče da će on ponijeti mlijeko.
Nekad je usred kuće stajalo ognjište, a pod gredom je bila galerija. Na mjestu gdje je izlazio dim Fadil je postavio krovni prozor, svjetlost pada pod pravim uglom.

Sve je manje naroda

Razgovori su standardni za istinsko selo. Priča se o Mehi sa traktorom, kako je kamenje skoro vozio preko neke strane gdje ni koza ne bi prošla. A Meho k’o Meho, samo pjeva što god da radi i baš ga briga za realne procjene. Takve i Bog čuva, kažu.

Zatim o vodovodu, Jusuf je bio organizator da se za 2,5 kilometara produži gradska linija da bi se voda dostavila selu. Sead iz svog dugogodišnjeg iskustva vodovodnog majstora procjenjuje da je sve manje naroda. U Krupi uspijevaju da prodaju 30 posto vode. Ako nisu ljetni mjeseci, mnoge kuće su zaključane, a česme zavrnute.

Tako je i sa ovim kućama, njihovi vlasnici žive u njima do mjesec i to jednom godišnje, ali čak i kada su tamo u inostranstvu, njihove duše sniju da su na kućnom ognjištu. – piše oslobodjenje.

Related posts