Povratak Abdića i nepoznanice za Veliku Kladušu

Fikret Abdić, jedan od najživopisnijih političara iz vremena krize u bivšoj Jugoslaviji i ratnog raspada zemlje, nakon nedjeljnih lokalnih izbora u BiH ubjedljivo vodi u utrci za načelnika Velike Kladuše.

Prema preliminarnim, nepotvrđenim i nepotpunim rezultatima, kao kandidat Laburističke stranke BiH, Fikret Abdić je više nego uvjerljivo porazio svoje konkurente, Admila Mulalića (DNZ), Asmira Ćufurovića (SDA) i Adu Pajazetovića iz pokreta Pokrenimo Kladušu

Ukoliko izborni rezultati budu potvrđeni, 77-godinišnji Abdić bit će najstariji načelnik jedne općine u BiH.

Tvorac Agrokomerca, gospodarskog čuda Cazinske Krajine, bez problema je mijenjao političke prijatelje.

Osuđivan je najprije zbog izdavanja mjenica bez pokrića, a zatim i kao ratni zločinac.

Umjesto 15 godina zatvora odslužio je 10 godina i devet mjeseci, nakon čega je u ožujku 2012. pušten na slobodu iz zatvora u Puli.

Potom se vratio u Veliku Kladušu gdje je i dalje osporavan – mještani ga danas ili ne vole, ili su mu bespogovorno odani.

Među Bošnjacima, naime, i dalje ima status izdajnika, ali ga pristaše, unatoč osudi za ratni zločin, podržavaju.

Optužbe za izdavanje mjenica bez pokrića

Njegov profesionalni put počeo je 1970. godine kada postaje direktor tada malog poljoprivrednog poduzeća Agrokomerc.

Pod njegovim rukovođenjem Agrokomerc je postao jedan od giganata jugoslavenske ekonomije, a radnici su živjeli svoj socijalistički san, voljeli su “Babu”, kako su ga svi zvali, a reklame i reportaže o cazinskom gospodarskom čudu nisu se skidale s ekrana i naslovnica.

Međutim, 1987. Agrokomerc se našao pod optužbom zbog izdavanja mjenica bez pokrića, a Abdića su mediji u Srbiji optužili za “ekonomsko potkopavanje Jugoslavije i podršku muslimanskom nacionalizmu”.

Uhićen je, suđeno mu je, ali ga je njegov nastup na sudu učinio jednom od najpopularnijih osoba tadašnje Jugoslavije, javlja Tanjug.

U političkim igrama tražio je saveznike, koketirajući 1990. s reformistima Ante Markovića, da bi nakon toga podržao Stranku demokratske akcije Alije Izetbegovića te je na izborima za tadašnje Predsjedništvo BiH bio jedan od tri predstavnika muslimanskog naroda.

Ispostavilo se i najuspešniji kandidat jer je od svih sedam izabranih članova skupio najviše glasova. Unatoč rezultatu, mjesto predsjednika morao je prepustiti Izetbegoviću, kada i počinje njegova politička marginalizacija.

U tom je razdoblju pokušavao Cazinsku Krajinu spasiti od ratova koji su u Hrvatskoj i BiH već uveliko bjesnili. Sve je više surađivao s vlastima Republike Srpske, tzv. Republike Srpske Krajine i tzv. Hrvatske republike Herceg-Bosne, istovremeno dolazeći u sukob s vlastima u Bihaću koje su bile lojalne Izetbegoviću.

Kulminacija tog sukoba bila je nakon što je Abdić formirao tzv. Autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu u jesen 1993, što je bio izravan povod za rat među Bošnjacima, pri čemu su Abdić i njegove pristaše bile inferiorne u odnosu na Peti korpus Armije BiH pod Atifom Dudakovićem.

Njegovo je uporište u Velikoj Kladuši prelazilo iz ruke u ruku, da bi ga u kolovozu 1995., nakon hrvatske akcije “Oluja”, zauzele snage Petog korpusa, a Abdić bio prisiljen s pristašama prebjeći na hrvatski teritorij, gde su od lokalnih vlasti dobili status izbjeglica.

U Hrvatskoj je Abdić uživao diskretnu zaštitu Franje Tuđmana, nastavljajući se baviti poslom, dok su istovremeno zahtjevi bosanskohercegovačkih vlasti da mu se sudi zbog ratnih zločina bili stalno odbijani, s obzirom da je imao status državljanina Hrvatske.

Osuđen za ratne zločine u Hrvatskoj

Postupak protiv njega je ipak uspostavljen pred Županijskim sudom u Karlovcu, koji ga je u srpnju 2002. osudio na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina počinjenog na području Bosanske Krajine od 1993. do 1995. godine i proglašenja “Autonomne pokrajine Zapadna Bosn”a.

U presudi je kao vrhovni zapovjednik takozvane Narodne obrane proglašen odgovornim za otvaranje logora i prihvatnih centara, kroz koje je prošlo najmanje 5.000 protivnika te samozvane pokrajine.

Vrhovni sud Hrvatske nešto kasnije dijelom je uvažio njegovu žalbu i kazna mu je smanjena na 15 godina.

Nakon izlaska iz zatvora nastavlja politički angažman, a u Demokratskoj narodnoj zajednici (DNZ) u Velikoj Kladuši dolazi do raskola jer njegove pristaše ne prihvaćaju novoizabrano rukovodstvo stranke na čelu s Rifatom Dolićem.

Dva tjedna nakon Kongresa stranke, raspušten je Općinski ogranak u Velikoj Kladuši na čijem je čelu bila njegova kćerka Elvira Abdić-Jelenović i nakon toga je formirana Laburistička stranka BiH (LS BiH).

Ostaje pitanje što će učiniti čovjek koji je 15 godina nakon optužbe za izdavanje mjenica bez pokrića osuđen kao ratni zločinac, koji je deset godina i devet mjeseci odsluživao kaznu zatvora u Puli, kojeg i danas mnogi u zavičaju ne vole, ali mu se neki već četvrt stoljeća dive.

A on sam je svojevremeno o svojem političkom programu rekao: “Ne zagovaram nikakvu opciju, nemam nikakvu ideju i pristajem na sve”.

Izvor: Agencije

Related posts