Najbolji mladi košarkaš iz Bosne i Hercegovine, Džanan Musa, prije dva mjeseca izabran je kao 29. pik prve runde NBA drafta i karijeru će nastaviti u dresu Brooklyn Netsa za koje je nekada s dosta uspjeha nastupao i Mirza Teletović. Iako su svi očekivali da će Musa prvo na posudbu u Evropu na kraju su Netsi odlučili da ga zadrže i odmah mu pruže šansu u najboljoj ligi na svijetu.
Musa je u Sjedinjene Američke Države otputovao desetak dana pred draft gdje je odradio treninge s nekoliko NBA klubova. Mladi bh. košarkaš je imao razgovore s novim klubovima, ali je imao jasan cilj pred draft, a to je da ga izabere klub koji će mu odmah dati šansu da se dokaže u NBA ligi.
Na kraju to su bili Brooklyn Netsi koji su Musu izabrali kao 29. pika prve runde ovogodišnjeg drafta. Mnogi su poručili Netsima da mnogo rizikuju, ali Musa je odlučan svima da dokaže da je njegov novi klub napravio pravi potez, te da je on zreo da igra u najjačoj ligi na svijetu.
Već nekoliko sedmica Musa žestokim tempom trenira s ekipom i priprema se za novu sezonu koja će biti nešto potpuno novo za njega. Ipak, naš najbolji mladi košarkaš našao je vremena u nevjerovatno zgusnutom rasporedu za intervju za SportSport.ba. S Džananom smo pričali o mnogim stvarima, a on nam je otkrio svoje planove za budućnost, novoj ekipi, životu u New Yorku, raznim pričama oko reprezentaciji, ali i privatnom životu.
Euforija oko tvog prelaska u Brooklyn Netse konačno se malo smirila. To je za tebe ogromna promjena kako u sportskom, ali sigurno i društvenom nivou. Kakve su impresije New Yorka i da li si se navikao na jedan od najvećih svjetskih gradova?
“Najbolja franšiza u koju sam mogao trenutno doći. Jedan od najljepših gradova na svijetu. Fokusiran sam na trening tako da za sada sam vidio dosta dijelova grada, ali sam trenutno fokusiran na dvoranu”.
Možeš li nam malo opisati kako izgleda jedan dan Džanana Muse pred pripreme za početak NBA lige s Netsima? Da li si možda već stekao nove prijatelje s kojima se možeš družiit?
“Naravno. Cijeli tim je kao jedna porodica. To je ovdje skoro u svakom timu. Većina nas živi jako blizu pa je to još intenzivnije. Obično trening počinjem u devet ujutro i završavam do 16 sati. U tom periodu se sve dešava. Od doručka, ručka do treninga i rekuperacije. Svaki dan je sličan”.
Znam da si kratko u NBA, ali možeš li povući neku paralelu s Evropom i Cedevitom. Da li je baš razlika nebo i zemlja kao što govore što se tiče općenito košarke?
“U Cedeviti su nestvarno uslovi za razvoj. Od trening centra do mogućnosti da imate sve na jednom mjestu. U NBA ligi je sve na najvećem svjetskom nivou. Govorim za stvari koje sam do sad uvidio. Svi kuhari, treneri, maseri, dvorana, sauna, bazen su na jednom mjestu. Nekad pomislite da ste na zamišljenom mjestu”.
Ti si striktno želio klub koji će ti dati odmah šansu u NBA ligi, a Brooklyn se odlučio na taj korak. Je li bilo možda nekih drugih ponuda koje bi prihvatio da si bio otvoren za opciju posudbe u neki od evropskih klubova?
“Bilo je dosta pregovora. Naravno i u Evropi pa čak i prije zadnje godine potpisa sa Cedevitom. Mislim da sam imao sreću da dođem u ekipu kao što je Brooklyn. Ovdje se od prvog dana osjeća da ste u NBA ligi. Odnos je skoro porodični”.
Interesuje me kakve savjete su ti dali Mirza Teletović i Jusuf Nurkić? Naravno, ako ste imali priliku da se čujete u cijeloj toj ludnici oko drafta.
“Naravno. U komunikaciji s njima sam pokupio dosta savjeta. S Mirzom sam i danas na vezi jer je on bio u Brooklynu i sve već prošao”.
Sjećam se našeg intervjua od prije dvije godine u Zaragozi tokom Svjetskom prvenstva za kadete. San ti je tada bio odlazak u NBA i evo ispunio si to baš kao što si obećao. Koji je tvoj naredni cilj u karijeri i da li imaš možda još neki neostvareni san?
“Ja sam neko ko se ne okreće oko sebe puno i ide svojim putem. Zahvalan sam Bogu na zdravlju. Želim da se ustalim u ekipi i napredujem svakim danom, to je sada jedini cilj za mene”.
Porodica ti je uvijek na prvom mjestu i za vas put nije bio lagan jer je bio prepun raznih odricanja. Sigurno su roditelji i tvoj brat ponosni na tebe. Da li će ti biti problem što ćeš biti sada tako daleko od njih ili možda imate neki plan da se češće viđate iako si “preko bare”?
“Naravno da želim stalno da smo skupa. Koliko god budu u mogućnosti biće kod mene. Trudim se da porodica uvijek bude na okupu. Pogotovo moji roditelji kojima dugujem sve što danas jesam”.
Spomenuh tvog brata Džennisa koji se brine oko dosta toga u tvom zgusnutom rasporedu. Vaš odnos je zaista poseban i koliko ti znači njegova podrška u svemu ovome?
“Da. Od malena imamo poseban odnos. On je neko ko ima dvije fakultetske diplome. Između ostalog završenu Londonsku školu za odnose s javnošću u Zagrebu i kineziologiju u Bihaću. Želio sam da bude sa mnom većinu mog vremena jer mi je pomoć itekako potrebna tako da je sad u PR timu koji sarađuje sa Brooklynom i bukvalno vezani smo i poslovno”.
Na ovogodišnjem SFF-u je prikazan i film “Something in the water” u kojem glavne uloge imate ti i Luka Dončić. Predstavio si BiH i rodni Bihać na predivan način. Kakve si komentare dobio nakon što je film prikazan?
“Dosta ljudi u Americi je na taj način čulo za pozitivnu stranu naše zemlje. Drago mi je što kad udjem u svlačionicu čujem saigrače kako izgovaraju Bihać. Pokušavaju tečno ponoviti ime mog rodnog grada. Za mene je to jako velika stvar”.
Naravno, nezaobilazna tema je i reprezentacija BiH. Da jednom za sva vremena riješimo dilemu. Zašto nisi mogao igrati za BiH u mečevima protiv Francuske i Belgije?
“Većina ljudi vjerovatno nikad nije imala priliku da pogleda profesionalni ugovor. Bez saglasnosti kluba bilo koja druga aktivnost vas košta ogromnih sankcija. Radi sukoba krovnih organizacija mi igrači ispaštamo i stavlja se breme na nas. Ja u junu nisam imao potpisan ugovor radi obeštećenja koje nije bilo završeno. Radi tog nisam igrao ni Ljetnu ligu. Ovaj sukob traje unazad nekoliko godina i sad je najizraženiji problem sa prozorima što ranije nije bio slučaj. Nadam se da će biti riješen ubrzo”.
Ono što je najbitnije jeste da će Duško Vujošević moći računati na tebe na naredne utakmice kvalifikacija za SP. Kako su uspio nagovoriti Netse da te puste na okupljanje?
“Postupili su poput porodice. Jednostavno bili su za to da dođem i znali su da ću biti itekako sretan zbog toga”.
sportsport.ba
