Informacija da je Bosna i Hercegovina među prvim članicama Vijeća Europe ratificirala Istanbulsku konvenciju iznenadila je mnoge u Hrvatskoj.

Možda zato što se o tomu u BiH, za razliku od Hrvatske, nije vodila nikakva javna polemika, a možda i zato što je, uz brojne probleme koje ta zemlja ima u svom funkcioniranju, teško zamisliti da je u nekim segmentima ispred svog okruženja, piše Večernji list.

Dakako, mnogo je toga negativnog po čemu je BiH evropski rekorder. Čak i u vrlo jakoj regionalnoj konkurenciji BiH u mnogim područjima života zauzima zadnje mjesto i susjedima, uključujući Hrvatsku, služi kao izgovor za vlastite neuspjehe.

U mnoštvu tih negativnosti i problema koje su uglavnom posljedica ratnog naslijeđa, nefunkcionalnog ustroja te nacionalnih i političkih podjela, i neka su područja u kojima je BiH ispred Hrvatske i drugih susjeda, pa čak i cijele Evrope.

O tomu se i u Hrvatskoj ne zna ništa ili vrlo malo pa ne čudi što je dominantna percepcija o BiH isključivo kao „državi problema“. Problema, dakako, ne manjka, što se može vidjeti i u nesposobnosti zemlje da brže napreduje na putu ka članstvu u EU ili da ispoštuje visoke standarde EU za izvoz prehrambenih proizvoda. Zbog toga je i danas poduži popis prehrambenih proizvoda iz BiH koji ne mogu ući na tržište Unije.

Ali, malo je poznato da je BiH prva od 14 zemalja regije koja je usvojila standarde za utvrđivanje proizvodnje i obilježavanja hrane proizvedene bez GMO-a, kao i standard za kontrolu genetički nemodificirane proizvodnje zasnovane na riziku.

Dekriminalizirana kleveta

U Evropi je još mnogo zemalja koje nemaju uređenu ovu oblast. Bosanskohercegovačka ekonomija općenito se sporo oporavlja i potpuno se uklapa u sliku o BiH kao jednoj od najsiromašnijih država Evrope.

Međutim, ni tu nije sve tako crno, jer je po zaduženosti BiH ispred većine evropskih zemalja. Susjedne zemlje, uključujući Hrvatsku, mogu samo sanjati tako nisku razinu zaduženosti. Naime, vanjska zaduženost BiH je oko šest milijardi eura, dok je zaduženost Hrvatske krajem prošle godine iznosila 41 milijardu eura. U odnosu na Srbiju, koja ima udjel javnog duga u bruto domaćem proizvodu 72,9% te Hrvatsku gdje taj postotak čak 84,2%, BiH doista stoji dobro, jer je udjel javnog duga u BDP-u 40 posto.

Porezni sistem BiH također je često metom kritika jer ne stimulira proizvodnju i strana ulaganja, ali u kontekstu uvođenja finansijske i fiskalne discipline BiH je, ipak, po nečemu ispred Hrvatske. Entitet Republika Srpska još je 2008., a Federacija BiH 2010. godine uvela fiskalne blagajne. Fiskalizacija je u Hrvatskoj počela tek tri godine poslije, i to s vrlo upitnim rezultatima u početnom razdoblju.

Posjedovanje hrvatskog pasoša jamči bezvizni ulazak u znatno više zemalja nego što je to slučaj s bosanskohercegovačkom putnom ispravom. Zbog toga je i danas hrvatsko državljanstvo i te kako popularno i to ne samo među Hrvatima u BiH. Razlog za lošiji tretman bh. pasoša u svijetu je i to što se u prošlosti ovi dokumenti olako dijelili pa su do njih lako dolazili i mnogi teroristi i kriminalci.

Ali, danas je bh. pasoš među najmodernijima jer je BiH među prvima u svijetu uvela novu generaciju pasoša koji ispunjava četiri uvjeta: lasersku personalizaciju, online akviziciju podataka, polikarbonat stranicu s podacima i sliku u boji.

U borbi protiv korupcije BiH je znatno prije ostatka Evrope poduzela neke korake. Jedan od njih je usvajanje prvog zakona u Evropi o zaštiti uzbunjivača (zviždača) koji uvodi nadležnu državnu instituciju za dodjelu statusa i zaštitu osoba koje prijavljuju korupciju u predsudskom postupku. Činjenica je da je BiH često meta kritika Vijeća Evrope i EU zbog nepoštovanja presuda Međunarodnog suda za ljudska prava, diskriminacije u izbornom i obrazovnom procesu, ali ni tu slika nije crno-bijela.

Malo je kome poznato da je BiH prva zemlja u regiji koja je dekriminalizirala klevetu i usvojila liberalan zakon o medijima. Također je prva u regiji uspostavila Vijeće za štampu kao samoregulacijsko tijelo za štampane i online medije. Izvršna direktorica Vijeća za štampu u BiH Ljiljana Zurovac ističe:

“Kada je riječ o medijskoj legislativi i samoregulaciji medija, BiH je uvelike prednjačila u odnosu na zemlje iz okruženja u razdoblju od 2000. do danas. Novinarska zajednica, u podršci tada postojećih šest udruga novinara u BiH, kreirala je i usvojila jedinstveni Kodeks za štampu u BiH, formirana je Regulacijska agencija za komunikacije koja, među ostalim, licencira radijske i TV postaje i nadgleda primjenu etičkih standarda u audio-vizualnim sadržajima. Kleveta je dekriminalizirana usvajanjem Zakona o zaštiti od klevete, sukladno kojem se sudski postupci za klevetu rješavaju kao građanska parnica. Također je uspostavljena institucija ombudsmana za medije, usvojen je Zakon o slobodnom pristupu informacijama, a kao vrhunac formirano je prvo samoregulacijsko tijelo za štampane medije u regiji”

Vijeće za štampu u BiH je 2011. svoj mandat, također prije susjednih zemalja, proširilo i na online medije.

“Tokom godine Vijeće zaprimi do 400 žalbi, a 44% tih žalbi rješava se samoregulacijom, odnosno objavom demantija, korekcije ili isprike. Vijeće za štampu u BiH lider je samoregulacijskih tijela u regiji dajući iskustvenu podršku kolegama koji tek razvijaju samoregulaciju u svojim zemljama. Punopravni je član Alijanse nezavisnih medijskih vijeća Europe (AIPCE) i regionalne mreže Media NEThics”, navodi Zurovac.

Konkretan rezultat ovako uspostavljene zakonske legislative i prakse jest da je BiH bolje od Hrvatske i drugih susjednih zemalja rangirana po medijskim slobodama prema prošlogodišnjem izvješću Reportera bez granica.

Borba protiv korupcije

Analitičar Adnan Huskić kaže kako se može nabrojiti još puno toga u čemu je BiH bila ili jest ispred svojih susjeda, poput otvorenih izbornih lista ili modernih propisa o javnim nabavama. Međutim, ono na što on upozorava činjenica je da je većina tih pozitivnih stvari, posebno u zakonodavstvu, uređena u vrijeme aktivnog međunarodnog angažmana u BiH.

“To razdoblje međunarodnog aktivizma u BiH trajalo je od završetka rata do 2006. godine kada domaći akteri sve više počinju preuzimati ulogu u odlučivanju. I ne samo da su u posljednjih desetak godina zaustavljeni ti pozitivni procesi, već bilježimo i regresiju nakon tog razdoblja. Primjerice, zakonskim izmjenama i podizanjem cenzusa faktički se zatvaraju izborne liste, unazađuju se i propisi o slobodi pristupa informacijama, javnim nabavama”, ističe Huskić.

On ističe i problem neprovedbe onoga što je propisano, čime se postojanje pozitivnih i naprednih propisa i te kako devalvira.

“Ono što je nužno zakon ili važeći propis se ne implementira i to je golem problem u BiH. Primjerice, zakonski okvir za borbu protiv korupcije u BiH je iznimno napredan, ali je njegova provedba užasno niska. BiH ima toliko ratificiranih konvencija da je vjerojatno rekorder u svijetu, ali zapravo ništa od toga se ne provodi, pa čak se ni domaće zakonodavstvo ne prilagođava tim konvencijama. A ako se i formalno prilagodi, ne provodi se u praksi”, upozorava Huskić na drugu stranu medalje bosanskohercegovačkih uspjeha.