Počelo novo suđenje liderima tzv. Herceg Bosne za ratne zločine

Pred žalbenim vijećem Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) danas u Hagu počela je sedmodnevna rasprava o žalbama koje su na prvostepenu presudu podnijela šesterica bh. Hrvata osuđenih za ratne zločine u BiH i o žalbi tužilaštva.

Bivši predsjednik vlade tzv. Herceg-Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je u maju 2013. osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar odbrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na deset godina zatvora.

Suđenje je počelo sa zakašnjenjem, a problem je bio Slobodan Praljak, odnosno njegov mikrofon i slušalice koji nisu radili. Tehničari Haškog suda pokušavaju popraviti kvar. Problem je i sa slušalicama sudije Teodora Merona.

Svih sedam strana u postupku izrazili su žalbe. Sudija Carmel Agius krenuo je s čitanjem funkcija koje su optuženi obavljali tokom rata.

– Raspravno vijeće utvrdilo je da je postojao udruženi zločinački poduhvat čiji je cilj bilo ujedinjenje hrvatskog naroda. Cilj je bila dominacija Hrvata putem etničkog čišćenja muslimanskog naroda. Raspravno vijeće osudilo je žalitelje za različita krivična djela: teška kršenja Ženevskih konvencija, protupravno zatvaranje, silovanje, oduzimanje imovine.. koje nije bilo opravdano vojnom nuždom, okrutno postupanje, bezobzirno razaranje sela i gradova, uništavanje institucija posvećenih vjeri, zločine protiv čovječnosti, nečovječno djelovanje – nabrojao je, između ostalog, sudija Agius i podsjetio da je Raspravno vijeće zaključilo da su krivi. Podsjetio je da su Praljak i Pušić oslobođeni za zločine silovanja, a svi su oslobođeni za okrutno postupanje vezano za Mostar.

– Ukupno imamo 146 žalbenih osnova. Optužba traži povećanje njihovih kazni, a odbrana da budu oslobođeni po svim tačkama optužnice. Praljak traži ponovljeno suđenje – kazao je u uvodu sudija Agius.

Dalje je ukazao kako će se iznositi argumenti i koliko je vremena određeno svakoj strani u postupku. Nakon što jedna strana iznese svoje argumente, druga strana će imati isto vrijeme za odgovor. Danas će dva sata svoju žalbu iznijeti odbrana Jadranka Prlića, a potom Tužilaštvo.

Prlićev advokat Michael G. Karnavas je kazao da i njegov klijent želi dio vremena za usmenu prezentaciju, odnosno da on i optuženi žele podijeliti vrijeme.

– Pročitao sam čitav transkript suđenja i sve dokazne materijale. Pretresno vijeće nije uzelo u obzir sve dokaze. Da jeste, u potpunosti bi me oslobodilo. Pažljivo pročitajte sve dokaze i uzmite u obzir sve dokaze. Na više od 1.000 stranica i 9.000 fusnota pokazuje da su ciljevi Herceg Bosne bili ispravni. To će uskoro izaći u izdanju Akademije i umjetnosti BiH – kazao je Prlić.

Prlić je zatražio da se prikaže karta BiH na kojoj se vidi da su predstavnici većina općina 1993. godine tražili udruživanje u Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu. Tužilac Daglas Stringer se tome usprotivio. Sudija je to dozvolio.

– Vijeće je propustilo uzeti u obzir na stotine citata iz transkripata hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. On je podupirao nezavisnost BiH, protivio se podjeli BiH, pripojenju Hercegovine Hrvatskoj što mu nudi Alija Izetbegović. Vijeće je zanemarilo i na hiljade dokumenata u kojima se vidi da je Tuđman nudio pomoć Muslimanima – kazao je Prlić.

On je naveo da u Herceg Bosni bilo 46 općina i da je on odgovarao predsjednicima tih općina koji su činili skupštinu. Dodao je da je u ime svih tih općina predsjednici Mate Boban i kasnije Zubak pregovarali su o ujedinjenju, a ne podjeli BiH, od Vance Owenovog plana do Dejtona. On je naveo da je Herceg Bosna nastala radi odbrane u vrijeme raspada Jugoslavije.

-Srpski napadi na Hrvatsku i na kraju na BiH pokazali su da je srpski cilj bilo stvaranje velike Srbije i pripojenje cijele BiH. Napade na Hrvatsku vlada u Sarajevu nije mogla spriječiti što je priznao i Izetbegović. Da je raspravno vijeće pravilno razmotrilo dokaze zaključilo bi da vlada u BiH nije bila spramna za odbranu – kazao je Prlić.

Naveo je da je politički karakter osnivanja HZ HB bilo stranačko organiziranje i da je raspravno vijeće zanemarilo da je HDZ BiH u svim programskim dokumentima bio za nezavisnost i cjelovitost BiH.

– Predsjedništvo BiH u kojem su bili i naši predstavnici je 20. 12. 1991. uputilo zahtjev za priznanjem BiH. Na osnovu Kutlijerovog plana, koji je prihvaćen, definirani su konstitutivni, ravnopravni narodi – naveo je Prlić i dodao da je Raspravno vijeće propustilo primijetiti da do početka rata i formiranja vojske HVO-a, HZ HB nije bio aktivan. Izetbegović bez Hrvata formira prvo TO, potom ARBiH. Jedinice nisu formirane gdje je djelovao HVO. Vijeće je propustilo uzeti u obzir kolaps vlasti u BiH, zbog čega je formirana HZ HB. Općinama i okruzima je prepušteno da uvode poreze i carine. Općine u tom razdoblju postaju države – kazao je Prlić.

Optuženi je naveo da je Vijeće propustilo sagledati da su Muslimani odbili sudjelovati u vlasti u Mostaru u omjeru 50:50 posto, a na nivou BiH u omjerima po 35 posto. Naveo je i da je ogroman broj odluka o imenovanju Muslimana u HZHB.

– U junu 1993. u brigadama HVO-a na području Hercegovine bilo je oko 30 posto Muslimana – ustvrdio je Prlić. On je naveo da je HVO bio definiran kao privremeno tijelo i da je to naznačeno u svakom aktu i da nigdje nije impliciran državni karakter, i da je to tako trebalo biti do formiranja stalnog zajedničkog tijela. Tvrdi i da Vijeće nije uzelo u obzir dokaze da je HVO bila zajednica općina.

– Tu privremenu izvršnu vlast izabrali su predsjednici skupština općina i time joj osigurali legitimitet. Sve mjere su bile privremene i poštovale su zakone Republike BiH. U svim aktima je navedena i Republika BiH iznad naziva HZ HB ili HRHB – kazao je Prlić. On je naveo i da je sve akte koje je usvajala ta vlast dostavljala Vladi RBiH.

Odlukom vlade iz novembra 1992. objavljeno je ovlaštenje meni kao predsjedniku HZHB i ja sam tako djelovao.

– Vijeće je zanemarilo da je HZHB nakon više od stotinu godina uspostavilo granicu i to na dijelu gdje je gotovo 100 posto hrvatski narod. Nije uzelo u obzir da HZHB ili HRHB nisu nikad bile države niti su imale granice. U svim dokumentima se ističe da je riječ o “području”, a ne “teritoriji” koja bi implicirala državni karakter. Nije se uvodilo državljanstvo HRHB i svi smo bili državljani BiH. HRHB nikad nije tražila međunarodno priznanje – naveo je Prlić.

On je naveo da je bio samo jedan od 20 onih u Predsjedništvu koji su donosili odluke, iako ih je potpisivao kao predsjednik HRHB i pri tome naveo brojne dokumente iz kojih se to vidi.

– Vijeće samo priznaje da nisam bio u lancu komandovanja. Oružane snage su finansirale općine. HVO HZHB nije dobijao sigurnosne informacije. Sigurnosnu službu su finansirale općine. Niti jedna odluka, plan odbrane za HVO HZHB nije donesen. Niti jedna odluka nema nikakve oznake povjerljivosti, a sve se to događalo u ratu – kazao je Prlić.

Optuženi je naveo i da je Vijeće propustilo primijetiti da je 20. januara 1993. godine, prema dokumentima i HVO-a i ARBiH, trebala biti formirana zajednička komanda.

– Boban i Izetbegović su to trebali realizirati u roku od dvije sedmice u skladu sa Owenovim planom, a to je potvrdio i Owen – kazao je Prlić.

/faktor.ba