Pismo nezadovoljnih radnika tržnih centara u Krajini

Nezadovoljni i obespravljeni zaposlenici trgovačkih centara sa područja Krajine uputili su pismo medijima u kome opisuju katastrofalne uvjete rada i premala primanja, a koje prenosimo u cjelosti.

Poštovani građani, sindikati, inspekcije, vlade, poslanici i vijećnici u Krajini.

Cilj nam je oglasiti se na ovakav način, unaprijed znajući da će teško biti postići željeni cilj, ali satisfakcija naša zasigurno će biti zadovoljena, ukoliko Vi ovaj tekst objavite u sadržaju kako slijedi

Radimo u tržnim centrima na području Unsko-sanskog kantona, kupujemo u istim tržnim centrima, obezbjeđujemo svoju egzistenciju i čekamo bolje dane, nadamo se da ćemo, kao i svi drugi „normalni građani“ imati porodicu, djecu izvršavati obaveze, kao roditelj ili kao djete, prema roditelju, ali samo se tome nadamo …..

Zašto ??? Zbog toga što radimo dan i noć, zbog toga što znamo kad nam radno vrijeme počinje, neznamo kad isto završava, zbog toga što nemamo sedmični odmor, kao i svi drugi radnici kod normalnih poslodavaca, zbog toga što naša radna sedmica traje između 50-60 sati, što pravo na korištenje godišnjeg odmora za nas predstavlja „dobitak“ na igrama na sreću, zbog toga što naša djeca moraju doći u tržni centar da bi se vidjeli, jer kao počinjemo raditi za djecu je mrak, jednako kao i kad završimo posao ……itd da nenabrajamo.

Istovremeno za takav rad dobijemo „dovoljno“ jer ono što dobijemo nemamo vremena da potrošimo, platimo režije, a ostatak novca ostavimo kod istih poslodavaca za 1/5 potrošačke korpe i nastavljamo dalje iz dana u dan ….., i naravno nadamo se boljem. Da budemo jasnije dobijemo platu koja predstavlja minimalni iznos plate koji se u Federaciji Bosne i Hercegovine može uplatiti, dobijemo mi i troškove prevoza, pa i topli obrok, ustvari mi dobijemo čak 500,00 (pet stotina konvertibilnih maraka), za cca 1250 sati rada, znači da naši poslodavci sat našeg rada plaćaju 0,4 KM (1250 radnih sati X 0,4 =500,00 KM) i opet dovoljno, jer se nadamo …..

Nemojte zaboraviti da istovremeno imamo uvid u poslovanje naših poslodavaca, ukupni dnevni, sedmični i mjesečni promet ….., da stalno slušamo, kako je kod nas dobro, kod drugih je gore, umjesto plate isplaćuje se „bon“, umjesto dana nastupa noć i slično.

Svjesni smo mi i ukupnog stanja, uticaja naših poslodavaca na političku i drugu moć vlasti, na inspekcijske službe, na poslanike, vijećnike i naravno procedure donošenja propisa koji bi regulisali ovu oblast, sve u cilju stvaranja uvjeta za nekakav „normalan život“.

Međutim nismo i ne možemo biti svjesni uloge i aktivnosti Sindikata, koje ovim putem, molimo da zbog neovisnosti političke i svake druge stanu u zaštitu naših prava, da poduzmu mjere da nam stvore uvjete za život, da imamo samo ono što imaju svi normalni ljudi …. da otvore i uspostave kontakt sa našim poslodavcima i nadležnim inspekcijama i da radnik u BiH bude po nematerijalnim pravima izjednačen radniku u državama EU.

Ističemo da nas materijalna prava i ne bole, koliko ova ljudska, moralna, etična, porodična, socijalna, jer ukoliko se nastavi ovako nastavljamo Bosnu volim, iz nje neidem, u njoj kupujem, kupujem domaće, a Bosance ubijam …..(treba djecu rađati i odgajati u ovakvoj Bosni).

krajina.ba

Related posts