Održan glavni pretres protiv oca koji je ubio sina u Velikoj Kladuši: Pušku donio s tavana zbog “štetočina”?

U Kantonalnom sudu u Bihaću održan je glavni pretres protiv Nezira Šarića iz Velike Kladuše zbog krivičnog djela ubistvo pred Sudskim vijećem kojim je predsjedavao sudija Reuf Kapić.

Podsjećamo, ubistvo se desilo 10. jula 2016. godine. Nakon verbalne prepirke, 78-godišnji Nezir Šarić pucao je iz lovačke puške u 52-godišnjeg sina Seada Šarića, inače teškog invalida, te jednim smrtonosnim hicem u predjelu vrata, usmrtio ga na licu mjesta, pred porodičnom kućom Šarića u velikokladuškom naselju Kudići.

Ili on mene ili ja njega

Nezir Šarić je na sud doveden iz pritvora, u kojem se nalazi od dana uhićenja. Njegov advokat Nedžad Sarajlija iz Velike Kladuše je tražio da ga se oslobodi mjere pritvora, no tužilac Amir Midžić insistirao je na tome da i dalje ostane u pritvoru kako ne bi došlo do uzbunjenja javnosti u malom naselju gdje je komšiluk gust i gdje su mještani i dalje nespokojni zbog svega što se desilo.

Na ovom ročištu tužilac je iznio materijalne dokaze, policijski zapisnik o uviđaju i fotodokumentaciju sa lica mjesta. Također je u sudski spis priložio i oružni list Nezira Šarića za lovačku pušku kojom je počinjeno ubistvo te izvod iz kaznene evidencije do 10. jula 2016, do kada nije bio osuđivan.
Glavni pretres je nastavljen svjedočenjem Nezira Šarića, a kako se njegove tvrdnje nisu poklapale sa ranije datom izjavom policiji, tužilac Midžić je tražio da bude suočen sa ovim nedosljednostima u izjavama, no sudija Reuf Kapić je to odbio, navodeći da je Nezir prvobitnu izjavu dao kao osumnjičeni, dok je na sudu slobodan da iznese događaj u svojstvu svjedoka.

– Dan prije nego što se to desilo, sin i snaha su došli kući iz Italije. Odmah je ranom zorom izbacio moj traktor, kosilicu i druge stvari iz svoje garaže, pitavši šta ću s tim i rekao je da to zapalim. Govorio sam mu da to ne čini, ali je krenuo da vrijeđa. Psovao mi je džamiju, munaru, mjesec i zvijezdu, idući iz pravca svoje garaže prema meni, mašući invalidskom štakom. Rekao sam mu sram te bilo, kako možeš to tako, a onda mi je opsovao mrtvu majku i meni je tad puklo sve pred očima. Ili ubijaj ti mene ili ja tebe, rekao mi je, a ja sam u tom momentu sjedio na trosjedu u svojoj garaži, a ispod trosjeda je bila puška. Vidim da nema druge ili on mene ili ja njega. Nije bio bliže od 10 metara kada sam opalio u namjeri da pucam u pravcu njegove garaže, iznad automobila, da se zaustavi, ali je odmah pao, a ja mu nisam više prilazio. U tom momentu je utrčala snaha, reče mi da ja j…. sve svoje, šta sam napravio, a ja sam joj rekao “marš u kuću”. Srećom pa je samo jedan metak bio u pušci, prepričao je svoj događaj optuženi Nezir Šarić.

Advokat odbrane je pristupio ispitivanju interesujući se za vid optuženog, koji je kazao da je imao naočale, a da bez njih dobro ne vidi.

– Htio sam da pucam u garažu, a on je odmah pao, poslije sam zvao policiju da dođe, potvrdio je još jednom Nezir. A zaista, u policijskom izvještaju se spominje da je on prijavio policiji da je pucao u sina i da ga je ubio.

Tužilac je u unakrsnom ispitivanju htio da se utvrdi gdje je tačno bila puška, odnosno ispod trosjeda u garaži, te odakle je pucao, na što je odgovorio sa praga svoje garaže. Također je naveo da mu je sin bio teški invalid, da je hodao uz pomoć štaka, ali da je volio galamiti. Zatim se tužilac interesirao za motiv svađe, jer pored izbačenih stvari iz garaže, optuženi je priznao da su se i ranije svađali jer se on nakon smrti majke namjeravao oženiti.

“Ovdje se to neće desiti dok sam ja živ, ako hoćeš biti ovdje – budi, ako nećeš, šuplje ti je ispod drveta, rekao mi je sin”, posvjedočio je Nezir.

Osoba zbog koje su se svađali – ljubavnica 78-godišnjeg Nezira – zove se Edina Dolić i ima 36 godina, živi sa svojom majkom te otkako je on u pritvoru, rodila mu je i dijete koje sad ima 5-6 mjeseci, objasnio je sudu.

Tužilac ga je pitao da li ju je namjeravao dovesti kući, no no je posvjedočio da je htio, ali da je ona to odbijala.

Međutim, sudija Reuf Kapić očito nije bio zadovoljan svjedočenjem te je sam vješto pristupio ispitivanju otkrivši niz nelogičnosti u odbrani.

Naime, sudija je od svjedoka, odnosno optuženog, doznao da je živio u potkrovlju, da je gore inače držao lovačku pušku, da ju je snio ispod trosjeda u garažu dan prije ubistva iako su u potkrovlju ostali meci i sva druga lovačka oprema. Nezir se pravdao da je bio u lovu na “štetočinu”, to jest lisicu, divlje pse itd, te da mu je tako ostao metak u cijevi. No sudija je sa lakoćom utvrdio da je to nelogično jer metak koji je bio u cijevi nije za štetočinu, nego za krupnu divljač, medvjeda, to jeste da se radilo o najkrupnijem mogućem zrnu. Dalje je osporavao njegovu tvrdnju da je bio deset metara od Seada, jer fotodokumentacija i uviđaj upućuju da je bio pet metara, a sam Nezir je potvrdio da niko tijelo nije pomjerao. Zatim su ga pitali zašto se uplašio da bi ga sin mogao udariti štakom iz tolike udaljenosti, pogotovo jer nije mogao da hoda bez štake. Nezirovo opravdavanje da je htio gađati u garažu opet su sudija i članovi Vijeća doveli u dilemu, jer Nezir je priznao da je lovac od 1983. godine i da od tada ima istu pušku sa kojom je jako iskusan i precizan u lovu. Vijeće je htjelo od Nezira da čuje i to šta je mislio pod tim kada je rekao “sreća pa nisam imao više metaka u pušci”, a što je opet doveo u vezu sa snahom Feridom.
Odbrana je pokleknula vještom ispitivanju sudije, te je advokat Sarajlija morao mijenjati taktiku odbrane na samom završnom ročištu.

Tražio je od Nezira da kaže sudu, kao što je i njemu kazao, riječi kajanja, šta sad osjeća.
– Teško mi je i žao, volio bih i da mene nema, ali drugačije se nije moglo, rekao sam mu stani, ne idi dalje, ili nema tebe ili nema mene, kazao je Nezir, a te riječi “da nema tebe ili mene”, na istom svjedočenju ranije bio je prepisivao pokojnom Seadu.
Nemajući kud, odbrana je u završnom izlaganju tražila od suda da razmotri mogućnost da se ovo tretira kao ubistvo na mah, to jest da nakon psovke mrtve majke mentalni sklop optuženog nije to mogao podnijeti.

“U takvom slučaju žrtva utječe sama u viktimizaciji umanjujući krivicu počinitelja”, kazao je advokat Sarajlija, iako je sam Nezir uporno govorio da nije gađao u sina, to jest, da je ubistvo iz nehata.
Tužilaštvo je bilo na stajalištu da su dokazali ubistvo sa predumišljajem izvan svake sumnje, te su tražili da se strogo sankcioniše i zbog same činjenice da je ubistvo djeteta od roditelja nešto što se iznimno rijetko dešava.

Dok sam ja sudija…

Ipak, sudija Reuf Kapić je odlučio da privremeno uvaži argument odbrane o iskazanom afektu, na što je tužilac žestoko reagovao.

– Pa zar poslije glavnog pretresa i završne riječi, izvođenje novih dokaza, do kada tako, pitao je tužilac.
– Dok sam ja ovdje sudija, kazao je Kapić te je donio rješenje da se optuženi podvrgne psihijatrijskom i psihološkom vještačenju.

Sudija je to obrazložio činjenicom da je odbrana u posljednjem trenutku promijenila strategiju koja se direktno odnosi na kvalifikaciju djela, da je optuženi mogao djelovati iz afekta, zbog spominjanja drugog djeteta kojeg je tek u 78. godini dobio i mnogih drugih nedorečenosti. Nastavak suđenja je prolongiran na neodređeno, dok se ne pribave sva neophodna vještačenja koja će konačno otkriti stanje svijesti čovjeka koji je bio u stanju da puca u vlastitog sina.

oslobodjenje.ba

Related posts