Odlaze mladi! Svake godine odlaze hiljade ljudi… Odlaze nam cijele porodice… To su samo neki od naslova koje svakodnevno čitamo u novinama, na portalima…

Samo u prethodne dvije godine Bosnu i Hercegovinu napustilo je 80.000 osoba, uglavnom mladih, govori nam zabrinutim glasom radijski spiker…

Sutra je 12. august – Međunarodni dan mladih.

Ujedinjene nacije (UN) su 1999. godine 12. august proglasile Međunarodnim danom mladih i od tada se svake godine oblilježava kako bi se promovirao aktivizam mladih, te prepoznali napori i akcije mladih širom svijeta koje doprinose pozitivnim promjenama, razvoju i ekonomskoj dobiti zajednica, a i šireg društva.

Prošle godine mi smo ga proslavljali bez 150.000 mladih koji su prema podacima Analize stanja i potreba mladih u FBiH, a koju je realizovao Institut za razvoj mladih KULT, od završetka rada do 2013. godine napustili Bosnu i Hercegovinu.

Koliko ih je još otišlo?

Ne znamo, jer naša zemlja nema te podatke. Ne postoje zvanične brojke o broju odlazaka niti jedne od nadležnih institucija, a ciframa baratamo tek na osnovu podataka pojedinih nevladinih organizacija i sporadičnih izjava „zabrinutih“ zvaničnika.

Gdje su politike zadržavanja mladih ljudi? Gdje su strategije? Gdje je implementacija Zakona o mladima?

Zar je dvadeset i kusur godina nebrige o mladima, onima na kojima svijet ostaje, još uvijek nedovoljno? Premalo? Hoćemo li čekati još toliko pa da prestanemo samo brinuti, a ništa ne raditi?

Dokumenta sa smjernicama o kreiranju boljeg ambijenta za život u BiH na državnom nivou nema. U Federaciji BiH na usvajanje Strategije prema mladima čeka se duže od godinu dana, a RS u ovom slučaju predstavlja nešto svjetliju tačku. Omladinska politika RS usvaja se kontinuirano, po treći put.

Mladi nezadovoljni, vlasti nemarne.

Nema političke volje za sprječavanje odlaska mladih, nema programa koji bi ih zadržali, pa čak ni pustih obećanja da će biti bolje.

Da će Bosna i Hercegovina nuditi što i Evropska unija, čijem pridruživanju toliko težimo, da će mladi imati perspektivu i da će im vratiti vjeru u bolje sutra. Da susreti na biroima za zapošljavanje neće biti najčešći vid održavanja kontakata, a redovi ispred ambasada mjesto snova i nadanja.

Jedan od zastupnika u Narodnoj skupštini RS zabrinut zbog sve manjeg broja učenika u osnovnim školama upozorava da ovaj bh. entitet svake godine ima 20.000 stanovnika manje.

U KS od 2013. do 2015. godine broj učenika upisanih u srednje škole opao je za 23 %, dok u školskoj 2016/17. godini Zeničko-dobojski kanton bilježi najniži broj upisane djece u prvi razred osnovne škole u proteklih 5 godina.

Pa zemljo staraca, sretan ti Dan mladih. Zemljo, kojoj ne trebaju rođeni, niti oni koji će rađati. Zemljo, kojoj Zakon o mladima služi samo da bismo znali da su to oni od 15 do 30 godina i o kojima se najžustrije raspravlja kada se utvrđuje jesu li legalno ili ilegalno i preko koje agencije otišli u Njemačku, Švicarsku, Švedsku… dok ih je još uvijek oko 60 % nezaposleno, dok nisu zadovoljni obrazovanjem, zdravstvom…

Zemljo, iz koje bi, kako kažu podaci Instituta, četvero od petero mladih otišlo odmah.

(KULT)

Tags:
Categories: Uncategorized