Plato ispred zgrade Sodaso u Tuzli i ovog 1. maja bio je mjesto okupljanja grupe, uglavnom obespravljenih radnika i penzionera, koji su protestom željeli ukazati na težak položaj svih građana u Bosni i Hercegovini. Predvođeni članovima Sindikata solidarnosti Tuzlanskog kantona, blizu 50 okupljenih poručilo je da nije vrijeme za slavlje u državi u kojoj je većina građana dostigla egzistencijalno dno.
Prvi prvomajski protest u Tuzli organizovan je 2014. godine, nekoliko mjeseci nakon masovnih demonstracija koje su se iz ovog grada raširile i na ostale gradove.
Kako vrijeme odmiče, učesnika je sve manje. Dok je većina onih koji su se ranije okupljali upravo ispred spaljene zgrade Sodaso u Tuzli jutros krenula put nekih od izletišta, oni najuporniji, uglavnom obespravljeni radnici i penzioneri ponovo su stigli na plato nekadašnjeg sjedišta Vlade Tuzlanskog kantona.
Većini draži odlazak u prirodu nego borba za prava
Predsjednik Sindikata solidarnosti Tuzlanskog kantona Sakib Kopić za Klix.ba kaže da je i ovaj put pokazana inertnost građana BiH.
Većina ih je, navodi on, u teškoj ekonomskoj situaciji, ali kada se organizuje protest, upravo ti koji bi trebali biti na ulicama, odlučuju ostati kod kuće, u ovom slučaju roštiljati na nekom od izletišta.
“Više od 50 posto građana je dotakla egzistencijalno dno. Prema onome što mi vidimo danas, rekao bih da živimo u državi blagostanja. Ali, nije do nas, mi smo kao sindikat učinili sve da ovdje dođe mnogo svijeta, ali to se nije desilo. Ovo nije naša sramota kao organizatora, već onih kojima je draže otići u prirodu, nego se boriti za svoja prava”, kaže Kopić.
Član Sindikata solidarnosti Tuzlanskog kantona Enes Tanović kaže da je 1. maj kao simbol radničke borbe nestao.
“Nama je ovo žalosno. Opet, s druge strane nam nije čudno, jer je Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine radnike ostavio na cjedilu. Danas su oni popljuvali poginule vođe u Chicagu koji su se borili za tzv. ‘tri osmice’. Oni su danas pustili da to budu dvije osmice rada, a pri tome da ništa ne zaradiš”, kaže Tanović, naglasivši da se građani u BiH ne žele boriti da im plaće budu veće od 400 KM.
Prvi maj u šatorskom naselju
Grupa radnica gračaničke Fortune ovaj 1. maj će provesti u šatorskom naselju koje su prije sedam mjeseci postavile u blizini svoje fabrike.
Na takav način, između ostalog traže rješavanje stečajnog postupka u svojoj firmi, ali i uvezivanje radnog staža za odlazak u penziju.
Grupa njihovih predstavnica danas je stigla na protest u Tuzlu, a među njima je i Najila Mujaković, radnica koja je u Fortuni provela 32 godine.
“Mi se nakon Tuzle ponovo vraćamo u Gračanicu kako bi obilježili 1. maj, da patimo i gledamo dokle su nas državne institucije dovele. Za naše stanje su one krive, odnosno njihovi zaposlenici, jer su dozvolili da se firme unište. Nisu radili svoj posao, ali su uredno primali plaće”, ističe Mujaković.
Posljedice problema s kojima su se ranije susretali radnici Hotela Tuzla danas osjeća i Sabina Omić, koja je nakon više od dvije i po decenije rada uspjela otići u penziju.
Iako je ostvarila to pravo, penziju ne prima u punom iznosu, s obzirom da vraća kredit koji je grupa radnika morala podići u ime poslodavca prije nekoliko godina.
“Natjerali su nas da podignemo kredit za Hotel Tuzla koji i danas vraćamo. Na kraju, kada sve saberem, radnici su ostali ni na nebu, ni na zemlji. Kredit se riješio nije, a ovi problemi su me doveli do postelje. Danas sam izašla samo da podržim okupljene u borbi za njihova prava”, kaže Omić.
Učesnicima protesta i ovaj put je služen kuhani grah. Okupljeni danas nisu išli ispred trenutnog sjedišta Vlade Tuzlanskog kantona, jer, kako su naveli, tamo bi ih dočekala zaključana vrata, s obzirom da je u Bosni i Hercegovini neradni dan.
klix.ba
