Novi prijedlog zakona o oružju: Usklađivanje sa direktivama EU ili razoružavanje građana USK?

Unsko-sanski kanton je pristupio izmjenama i donošenju novog zakona o oružju. Ova aktivnost treba unijeti duh evropskih normi i harmonizaciju sa postojećim propisima i pozitivnom praksom u naprednim zemljama zapadne Evrope. U ovom tekstu predstavljamo detaljniju analizu i izjave sagovornika na ovu temu.

Kategorije oružja

Kako su izmjene i donošenje novog zakona inicirane s ciljem usklađivanja sa evropskim standardima, značajno je da u EU postoje tri direktive, iz 1991. godine, dopuna iz 2008. godine, kao i dopuna iz maja 2017. godine. Značajnije stavke ovih direktiva, prenesene u novi Zakon tiču se kategorizacije vatrenog oružja u tri kategorije, od kojih se kategorija A odnosi primarno na vojno oružje i apsolutnu zabranu za nabavku i prometovanje istog. Ostale kategorije oružja su prilagođene prirodi i vrsti tih oružja. Za kategoriju B je potrebna prethodna dozvola za posjedovanje dok je oružje iz kategorije C potrebno samo prijaviti. Postojala je i kategorija D koja je Direktivom iz 2017. godine ukinuta. Čitanjem ovih direktiva jasno se uočava pozitivan duh propisa koji za cilj imaju omogućavanje i regulisanje prometa i posjedovanja oružja i municije, kao i mogućnosti nošenja i prenošenja oružja u svim državama EU. Kada osoba namjerava više puta nositi oružje u drugim državama EU, potrebno je posjedovanje evropske dozvole za vatreno oružje. Ove odredbe su značajno jednostavnije kada se radi o lovcima i sportskim strijelcima. U Direktivi se ističu obaveze vođenja evidencija i registara vlasnika oružja. Interesantno je da dopuna Direktive iz 2008. godine predviđa mogućnost nabave i posjedovanja oružja i licima mlađim od 18 godina uz određene uslove. Bitan dio direktiva su i pojmovna određenja značajnih termina, a Direktivom iz 2017. godine je omogućeno specifično posjedovanje i oružja iz kategorije A.

Izvještaji o primjeni direktiva

Postoji i nekoliko izvještaja o realizaciji i primjeni ovih direktiva, a izvještaj iz 2000. godine problematizira činjenicu da je u nekim zemljama ograničen broj oružja za lovce i sportske strijelce. Također, u pojedinim zemljama je kategorizacija izvršena tako da su pojedina oružja namijenjena sportskim strijelcima uvrštena u vatrena oružja iz kategorije A. Izvještaj iz 2015. godine ističe problem administrativnih troškova uz očekivanje za smanjenjem troškova na državnom nivou. Također, Mišljenje Evropskog privrednog i socijalnog odbora o izmjenama i dopunama u 2017. godini ističu da je svrha Direktive osigurati sigurnost građana i olakšati funkcioniranje unutarnjeg tržišta vatrenog oružja. Ovim mišljenjem je istaknuto da cilj novih prijedloga nije zabrana vatrenog oružja, već usklađivanje normi u pogledu nabave i posjedovanja oružja, reguliranja tržišta i jamčenja sigurnosti. Podržana je striktnija kontrola koja je dostigla nivo i obim postojećih praksi u BiH, uz obavezno pribavljanje ljekarskih uvjerenja, osposobljavanje za rukovanje i čuvanje vatrebog oružja i municije (nedostupno djeci). Međutim, osporeno je, a samim time nije ni uvršteno u novu Direktivu oružje za uzbunjivanje, signalizaciju i akustično oružje u kategoriju C, jer protokolom UN-a ovakvo oružje nije klasificirano kao „vatreno oružje“ a prijavljivanje uzrokuje značajne administrativne i finansijske troškove, bez dokaza o riziku za sigurnost građana. Ovim mišljenjem se upućuje na provođenje detaljnijih studija o ovom i zračnom oružju u smislu rizika za sigurnost građana. Komunikacija Evropske Komisije Vijeću i Evropskom Parlamentu iz 2013. godine ističe nekoliko prioriteta, od kojih je prvi zaštita zakonitog tržišta civilnog vatrenog oružja, sa zadaćom da se pojednostave pravila za izdavanje dozvola za držanje i nošenje oružja; prioritet je i izgradnja detaljnijih evidencija i registara, sa prvom zadaćom da se izvrši tačna i sveobuhvatna analiza zločina povezanih sa vatrenim oružjem. Ova komunikacija navodi i statističke podatke o broju zakonitog oružja na 100 stanovnika iz kojih je vidljivo da je zakonito oružje najbrojnije u Finskoj (45,2), Švedskoj (31,6), Njemačkoj (30,3), u Belgiji je 17,2 u Bugarskoj 6,2, u Rumuniji 0,7, u Hrvatskoj 21,7, a u Austriji 21,9.

U BiH pitanje oružja emotivno obojeno

Bosna i Hercegovina je historijski imala drugačiji pristup vatrenom oružju i duh prijašnjih propisa se može prepoznati, kako u važećim zakonima, tako i u novim prijedlozima. Kada se uzme u obzir činjenica o nedavnoj agresiji na BiH pitanje oružja postaje emotivno obojeno i svi imaju svoje argumente za i protiv. Zajedničko i jednima i drugima je nedostatak ozbiljne analize i konkretnih podataka kao argumenata bilo za, bilo protiv. Ovdje je bitno istaći da u ovom tekstu problematiziramo i analiziramo prijedlog novog Zakona o oružju koji uređuje oblast legalnog i zakonitog posjedovanja i nošenja oružja civila.

Motiv donošenja novog zakona – usklađivanje sa EU normama je ovakvim prijedlogom u najmanje nedostignut. Iako su države članice EU odgovorne za donošenje vlastitih propisa i nije im zabranjeno donošenje restriktivnijih propisa, niti jednim aktom, preporukom ili izvještajem to nije traženo, odnosno, ukazivano je na probleme sa državama gdje postoje ovakvi restriktivniji propisi. Nejasno je onda kako predlagač novog Zakona na području USK u Zakon o oružju, za razliku od EU direktiva koje tretiraju samo vatreno oružje, postavlja uslove i propise za gasno, vazdušno i mehaničko oružje (lukovi i strijele) koje po definicijama UN-a uopšte ne pripadaju u ovu kategoriju. Zanimljiva je i definicija „potvrde za nošenje oružja i municije“, posebno iz razloga što vatreno oružje bez municije predstavlja samo komad metala znatne težine. Pozitivna novina ovog zakona je kategorizacija, ali je predloženim rješenjem u novom zakonu pomiješano sve i svašta. I dok EU Direktiva u kategoriji B govori o dugom vatrenom oružju sa spremnikom preko tri metka, kantonalni propis koristi istu definiciju ali uz ograničenje do tri metka. Također su neke kategorije oružja zabranjene predloženim propisom dok su EU Direktivom eksplicitno dozvoljene, poput poluautomatskog oružja za civilnu upotrebu koje po svom autentičnom izgledu liči na automatsko oružje.

Javna rasprava 06. septembra

O ovom pitanju smo razgovarali sa predstavnicima korisnika vatrenog oružja različih profila. Tako Šemsudin Dervić ističe da kao lovac vidi brojne probleme u novom prijedlogu zakona, jer otežava nabavku municije i time podstiče korisnike oružja na području USK da isto legalno nabavljaju po drugim kantonima, odnosno drugom entitetu, te da se ovim zakonom podstiče i ilegalno tržište.

Enes Dedić, sportski strijelac, ističe da svaki oblik legalizacije stavlja vatreno oružje pod kontrolu nadležnih organa, dok restriktivne zakonske mjere podstiču ilegalno tržište. Također ističem da vrste i tipovi vatrenog oružja propisanog EU direktivama i dostupnog građanima EU ovim zakonom nisu dostupni građanima BiH.

Razgovarali smo i sa Murtić Džemom, vlasnikom prodavnice za opremu za lov i ribolov Winčester d.o.o. Bihać, koji ističe da prijedlog novog zakona, iako ima intenciju stavljanja oružja i municije pod kontrolu, ima upravo suprotan efekat. Naime građani USK će oružje i municiju moći nabavljati pod povoljnijim uvjetima u drugim dijelovima BiH, a efekat takve mjere je dvostran – prodavnice van USK nemaju obavezu obavještavanja MUP USK o prodanoj municiji s jedne strane, a sa druge strane ovakav zakon će za nas trgovce, predstavljati doslovno ključ u bravu.

Ono što je važno za istaći jeste da je MUP USK objavio poziv za javnu raspravu o ovom prijedlogu zakona u srijedu, 06. septembra ove godine, čime je omogućeno zainteresiranim stranama da konstruktivnim i korektnim prijedlozima utječu na izmjene ovog zakona. Spremnost na dijalog i kompromis je evidentan – a do korisnika vatrenog oružja je da preuzmu odgovornost, te utječu kroz javnu raspravu i djelovanje prema poslanicima u skupštini USK kako bi dobili zakon koji je u najmanju ruku liberalan poput zakona u EU, te zakona u drugim kantonima i Republici Srpskoj.

Related posts