Nikolina, Galina-Marija, Jelena... Ovi ljudi su za Dodika u zabludi, a bili su najbolji studenti, budućnost RS

Prvi put poslije dugo vremena Milorad Dodik je bio bio iskren. Bez laži, izvrtanja i obećanja, direktno u glavu je ozvaničio ono što svi znamo “Samo angažman u politici omogućava da realizujete svoje ideje. Možete da budete najbolji student ili najbolji stručnjak u nekoj oblasti, ali ako niste u sistemu vlasti, ako niste dio vlasti,sve je to zabluda,” rekao je Dodik.

A u sistemu nije Galina-Marija Vukajlović koja a prosjekom 9,89 završila Filološki fakultet u Banjaluci, odsjek Ruski i srpski jezik i književnost, u oktobru 2017. godine. Proglašena je studentkinjom generacije. Tokom studija, bila je stipendistkinja Fonda dr Milan Jelić. Usavršavala se u Moskvi, te učesvovala na festivalima ruskog jezika. Danas, devet mjeseci nakon diplomiranja, ne uspijeva pronaći posao, te prodaje knjige na Trgu Krajine u Banjaluci.

U sistemu nije ni Jelena Kolonja iz Banjaluke koja je diplomirala sociologiju kao student generacije, a sada kao magistar socijalnog rada već sedmu godinu od tih priznanja ne može da živi.

U njenoj četvoročlanoj porodici niko ne radi, roditelji su bolesni, a otac borac prve kategorije. Teško i može da im pomogne, jer zaradi tek poneku paru. Nadala se da će bar na Fakultetu političkih nauka ispuniti obećanje i zaposliti je kao najboljeg studenta. Ipak, ni to se nije dogodilo.

U sistemu nije ni Bojana Petković iz Gacka koja je imala prosjek 9,8, ali joj to nije bilo dovoljno da obezbijedi mjesto na fakultetu na kojem su neki lošiji studenti birani da grade naučnu karijeru. Univerzitet, prosvjeta, javna uprava – za nju nigdje nije bilo mjesta. Ironijom sudbine, Bojana je danas, kao administartivni radnik u jednoj agenciji, angažovana da studentima na privatnim fakultetima pomaže da što brže i lakše dođu do diplome. Primjer Bojane, koja je na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu sa prosjekom 9,8 bila, ne samo student generacije, nego i najbolja u dotadašnjoj istoriji katedre za filozofiju i sociologiju, možda na najbolji način oslikava odnos prema sjajnim akademcima koji, na kraju, državi ne trebaju.

U sistemu nije ni Nikolina Makivić, doktorant Sorbonne koja je čistom desetkom završila Tehnološki fakultet u Banjaluci. Kao najbolji student u istoriji fakulteta dobila je Zlatnu značku Nikole Tesle, ali ne i zaposlenje. Posla nije bilo ni u fabrikama i kompanijama širom zemlje. Zato je djelimično rješenje problema stiglo je od Vlade Ruske Federacije. Stipendirali su Nikolin odlazak u Moskvu da bi učila jezik. U tom periodu stigla je u ponuda sa banjalučkog fakulteta da odradi pripravnički – to je bilo kasno. Vlada Francuske već je izdvojila sredstva za master program iz fizičke hemije za nanonauku na prestižnom univerzitetu Paris Diderot.

“Ukoliko vas tamo prepoznaju kao talenat onad i ulažu u vas, što ovdje nije baš slučaj”, priča Nikolina Makivić.

Na Sorbonne je nastavila i doktorske studije. Uključena je u oblasti proizvodnje i unapređenja baterija, a projekat na kojem radi trenutno košta 100.000 evra.

“Strašno volim svoju zemlju i voljela bih da se jednog trenutka stvore uslovi da mogu da se vratim, ali kad god sam nešto pokušala bila sam zaustavljena i to me jako boli. Takođe, sad tokom doktorskih studija nemam nikakvu podršku iz Bosne i Hercegovine”, otkriva ona.

A da podrške neće ni biti, jer niko od ovih svestranih djevojaka nije u sistemu, jasno im je dao do znanja Milorad Dodik.

Ovako je predsjednik RS napokon razbio iluzije svih onih studenata generacije koji su mislili da svojim radom nešto mogu da urade u ovoj zemlji.

U jednoj rečenici Dodik je objasnio Jeleni, Nikolini, Galini Mariji, Bojani i svim onim vrhunskim studentima koji su mislili da biti najbolji ili stručan donosi uspjeh ili bar posao, da ovdje ta priča ne pije vode.

On je uspio razbiti i onaj mali tračak nade.

Jer, sve je to zabluda, a spas je u sistemu vlasti među uhljebima i neobrazovanim ćupovima.

buka.com

Related posts