Veliki broj Bosanaca i Hercegovaca živi širom Planete, pa je takav slučaj i sa Francuskom. Naime, prema podacima iz 2012. godine, svaki treći Bosanac živi izvan svoje rodne domovine, to jeste BiH.
Za Source.ba portal danas su svoje priče podijelili ljudi koji žive u Francuskoj, a koji imaju veze sa ovim krajevima, odnosno koji su rođeni u Bosni i Hercegovini ili regionu.
Naše sagovornike smo upitali kakav je život običnog Bosanca u Francuskoj, da li se planiraju ikada vratiti u BiH i tu nastaviti svoj život, šta im nedostaje u Francuskoj, koliko je teško odgajati djecu u toj zemlji, te čime se trenutno bave i šta rade u Francuskoj.
U Francuskoj pomogao brojnim izbjeglicama iz BiH
“Došao sam u Francusku poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Duboko sam bio razočaran životom u zemlji gdje će ubijanje, genocid i zločin biti nagrađeni izbor. Sa ove vremenske distance sam sretan jer sam izabrao upravo Francusku. Odmah po dolasku sam se trudio što prije naučiti jezik i uspostaviti kontakt sa Francuzima. Stekao sam divno iskustvo spoznajom da većina Francuza nisu pročetnički nastrojeni”, kaže u razgovoru za Source.ba portal Henri Kastrati, koji je po dolasku u Francusku promijenio ime, a njegovo rodno ime je bilo Husein.
“U početku sam sa jednim čovjekom iz Francuske uspio napraviti bosansko-francusku humanitarnu organizaciju koja se bavila pomaganjem izbjeglica iz Srebrenice. Tokom 1999. godine sam angažovan od strane francuskog ministarstva rada kao prevodioc sa albanskog jezika i u to vrijeme sam bio stručni saradnik u akciji organiziranog prihvata kosovskih izbjeglica. Nakon toga počinjem raditi kao socijalni radnik u Centru za prihvat potražilaca političkog azila što i danas radim”, poručuje Kastrati.
“Oženjen sam i najsretniji sam babo na Planeti. Održavam veoma dobre veze sa Bosnom i Hercegovinom. Pomažem brojim ljudima, a trenutno mi u tome pomaže činjenica da se sporazumijevam i da govorim šest jezika”, kaže na kraju razgovora za naš portal Henri Kastrati koji živi u francuskom Toursu.
Nikada se ne bi vratila u BiH
“Rođena sam u Sarajevu, a u Francuskoj boravim od 2007. godine. Trenutno živim u Parizu. Svaki početak je težak, pa i moj početak u Francuskoj. U početku sam radila sve i svašta, ali sam imala sreću da sam dobila papire samo mjesec dana nakon dolaska. Inače sam u Sarajevu radila kao novinar, ali eto čovjeka muka natjera da radi sve i svašta. Trenutno radim kao agent u jednoj firmi koja se bavi obezbjeđenjem”, kaže za Source.ba portal Dženana Gagula iz Pariza.
“Bilo je mnogo uspona i padova, ali sam generalno zadovoljna životom i poslom u Francuskoj. Nikada se ne bih vratila da živim u Bosni zato što smatram da je ovdje bolje i po pitanju djece, ali i po pitanju prava. Nažalost, u Bosni nema zakona ili ga ima, ali se rijetko sprovodi. Imam djevojčicu od 10 godina i smatram da je ovdje bolje i sigurnije za nju”, kaže Dženana.
“Meni se Francuska mnogo sviđa i ja sam zadovoljna u Parizu. Red, rad i disciplina i odmah sve ide odlično. Bosnu volim i ona je dio mog srca, ali u nju dolazim samo zbog odmora i da se vidim sa rodbinom. Volim svoj život u Parizu više”, rekla je za Source.ba portal Dženana Gagula.
Bosanski mentalitet je mnogo zanimljiviji od francuskog
Svoje viđenje života u ovoj zapadnoj zemlji za naš portal je podijelila i Alma Imamović, koja inače živi nedaleko od Bordeauxa, a rodom je iz Pontarliera.
“Rođena sam ovdje u Francuskoj. Trenutno radim u novinarskoj firmi i lijepo se živi, ali francuski mentalitet nije kao naš, bosanski. Narod u Francuskoj je previše pesimističan i rijetko kada zadovoljan”, kaže Alma za naš portal.
“Oni nemaju osmjeh kao mi Bosanci, pa izgledaju često nezadovoljni. Za desetak godina, ako Bog da, imam namjeru da dođem u BiH i da tu živim. Moj sin je također rođen u Francuskoj, ali više poštuje taj neki bosanski mentalitet i način života”, rekla je Alma Imamović za Source.ba portal.
