Da je i nemoguće ponekad moguće govori priča o Nermini Ramić iz Bosanske Krupe. Nermina je od rođenja slijepa, odnosno vidi tek četiri posto, ali joj to ne smeta da se vrlo uspješno bavi slikarstvom.
Imala je do sada pet izložbi koje su pobudile veliko interesovanje. Kuriozitet njenog umjetničkog rada je to što noću sanja – danju naslika.
Obiteljska kuća Šefike i Edhema Ramića u Jezerskom u bosanskokrupskoj općini prava je galerija. Slike i skulpture djelo su njihove najstarije kćerke Nermine. Doimaju se nevjerovatnim zbog činjenice da je Nerminin postotak vida minimalan. Svoje snažne osjećaje i osjetila duše, iako bez vizuelne komunikacije, uspijeva prenijeti na slikarsko platno.
„Četiri posto je vidjela na oba oka. Sad vidi samo na jedno oko, dva posto. Radi drvenim bojama, jednostavnije joj je“, kaže majka Šefika,
Neiscrpnom energijom i uz pomoć roditelja, Nermina je, jer ni teoretski nisu postojale pretpostavke da je vidjela bilo kakvu sliku, ovladala tajnama umjetnosti. Zanimljivo –inspiraciju nalazi u snovima i u svemiru, što ju je i potaklo na slikanje.
„Obično je to svemir, naučna fantastika. To je neobično i zato to volim slikati“, kaže Nermina.
Nevjericu o svome radu otklonila je na izložbi u Zagrebu, kada je posjetiocima demonstrirala kako stvara.
„Od plastelina sam pravila figurice i kada su radili sa mnom intervjum radila sam figurice“, prisjeća se.
Snovi su joj često teški i tek kada ih prenese na sliku, kaže, težina nestaje. Među slikama izdvaja kuću i galaksije iz snova, te portrete oca i majke koje je prilikom rada doticala po licu. Boje raspoznaje dodirom i po toploti, kako kaže. Žekja joj je više izlagati i putovati. Čak i u Saharu otići. Otud i zadovoljstvo u obitelji.
„To je posebno zadovoljstvo kada dijete sa posebnim potrebama uradi tako nešto, ljepšeg osjećaja nema od tog“, sretan je otac Edhem.
I nakon svega priznanje, da je nemoguće – moguće. Ali i sve veći interes za rad i djela ove umjetnice, piše RTVUSK.
