U noći sa 4. na 5. april 1992. godine počela je opsada Sarajeva od srpskog agresora zauzimanjem aerodroma koje je izvela JNA.
Bila je to skoro četverogodišnja blokada glavnog grada, nazvana “Sarajevska opsada” koja je trajala 1.425 dana i bila je jedna od najdužih u historiji modernog ratovanja. Nakon “berlinskog zračnog mosta”, ovo je bio “najduži” zračni most u historiji svjetskog zrakoplovstva. Za vrijeme njegovog “trajanja” na aerodrom je sletjelo i sa njega uzletjelo više od deset hiljada aviona, koji su dopremali humanitarnu pomoć, snage UN-a i odvozili ranjene civile na liječenje.
Sam zračni most, prema podacima UNHCR-a, nije bio dovoljan za dopremu hrane stanovništvu BiH, piše Historija.ba. Ali ako se o sigurnosti bilo čega moglo uopće govoriti, pokazao se kao najsigurniji. Dok su konvoji stajali, zaustavljeni nesporazumima sa komandirima na terenu, sukobima, ili vremenskim uvjetima, na Sarajevski aerodrom dnevno je slijetalo u prosjeku 20-25 aviona, što znači deset tona hrane po svakom letu.
Devedeset posto pomoći Sarajevu stizalo je upravo zračnim putem. Za vrijeme opsade prosječno je palo 329 granata dnevno na Sarajevo, a ovaj grad ima i specifičan rekord. Naime, radi se o rekordu od 3.777 ispaljenih granata na Sarajevo, u jednom danu. Desilo se to 22. jula 1993. godine. Granate su napravile ogromnu štetu, a najveću štetu su pretrpjeli civilni, kulturni i vjerski objekti. Ubijani su ljudi, rušeni civilni, kulturni, vjerski objekti, pa čak i bolnice. U brdima oko Sarajeva bilo je stacionirano 120 minobacača i 250 tenkova JNA, koji su poslije dospjeli u ruke vojske Republike Srpske. Cilj im je bio mučenje glađu i demoralizacija stanovništva na najokrutnije načine.
Strašan primjer je masakr na otvorenoj tržnici Markale kada su u februaru 1994. godine granate, ispaljene sa srpskih položaja na Špicastoj stijeni, pogodile masu ljudi i uzele živote 68 Sarajlija. Tokom opsade Sarajeva ubijeno je 12.000 ljudi, među njima 1.500 djece, a 50.000 ljudi je lakše i teže ranjeno.
