MUKE “UJEDINJENE LJEVICE”: SDP neće ni da čuje za Komšića kao zajedničkog kandidata, a podršku lijevog bloka traži i Radončić!

Kada se saberu svi animoziteti, repovi iz prošlosti i sukobi koji postoje unutar samog lijevog bloka, ostaje otvoreno veliko pitanje da li će se do izbora 2018. godine ljevica moći u pravom smislu konsolidovati te u konačnici dogovoriti oko zajedničkih kandidata na izborima.

Iako je do opštih izbora 2018. ostalo još godinu i po dana, u bh. javnosti se odavno najavljuje ujedinjenje i zajednički izlazak stranaka ljevice na izbore, pri čemu je bh. javnosti svakako najzanimljivije pitanje mogućeg zajedničkog kandidata za člana Predsjedništva.

Prvobitno se pojavila informacija da bi zajednički kandidat ljevice trebo biti Željko Komšić koji bi na taj način izašao na megdan i imao velike šanse da pobijedi Dragana Čovića. Iako je i sam Komšić nakon pojave špekulacija najavio mogućnost da se ponovo kandidira za Predsjedištvo, već nekoliko dana nakon te najave je samog sebe demantovao izjavivši kako o kandidaturi za Predsjedništvo još ne razmišlja!

Problem i za samog Komšića i za stranke ljevice je, naime, što među njima ne postoji ni približan konsenzus i sloga, kako to u javnosti pokušavaju predstaviti. Neformalni savez između njih koji je stupio na scenu je samo pragmatičan i interesni, jer je nakon izbora 2016. postalo bjelodano da odvojeno ne mogu puno postići. Ipak, stare rane još uvijek su žive, a animoziteti između stranačkih lidera i dalje vrlo izraženi i snažni.

Prema informacijama koje posjeduje Slobodna Bosna, SDP BiH, koji je po tom pitanju do sada mudro šutio, oštro se protivi zajedničkoj kandidaturi Komšića za Predsjedništvo BiH. Članstvo ove stranke još nije oprostilo, a kamoli zaboravilo Komšićevo napuštanje SDP-a i formiranje Demokratske fronte, zahvaljujući čemu je ova stranka doživjela svojevrstan potop na izborima 2014. godine. Osim toga, SDP pod vodstvom Nermina Nikšića doživljava konstantan rast popularnosti, nasuprot DF-a čije se članstvo već mjesecima kontiunirano osipa i čija podrška svakim danom postaje sve manja. Stoga je potpuno jasno da je DF-u potreban SDP kao slamka spasa, a ne obratno, zbog čega u SDP-u, sasvim opravdano, smatraju da bi bilo suludo prepustiti DF-u zajedničkog kandidata za Predsjedništvo i oživjeti političku karijeru Željka Komšića nakon svojeversne „izdaje“ koju je napravio prema svojoj bivšoj stranci. Još jedna karika ujedinjene ljevice koja SDP-u predstavlja više breme nego korisnog partnera je Građanski savez predvođen Reufom Bajrovićem i Emirom Suljagićem. Iako su prilično glasni, radi se zapravo o vrlo maloj stranci koja može prikupiti tek simboličan broj glasova, što su lokalni izbori uvjerljivo demonstrirali, a iskustvo s dvojcem Bajrovićem-Suljagić već su imali i SDP-a i DF, te su ih obje stranke zbog vlastohljeplja i samovolje bile primorane eliminirati iz svog tabora.

Naša stranka koja ima trend značajnog rasta podrške se već uveliko distancirala od tzv. lijevog bloka, te je veliko pitanje da li će oni uopšte biti dio zajedničke priče na izborima.

Ambicije da bude zajednički kandidat ljevice pokazuje i Fahrudin Radončić. Nakon dvostrukog poraza od Bakira Izetbegovića, sudskog procesa protiv sebe te naglog pada popularnosti, samopouzdanje lidera SBB-a je uveliko poljuljano te, kako saznajemo, Radončić u strahu da izađe sam na izbore već uveliko lobira kod stranaka ljevice da ga podrže kao zajedničkog kandidata. Od toga, vrlo izvjesno, neće biti ništa, jer s obzirom da ideološki i ne pripada lijevom ideološkom bloku te da prema svim istraživanjima SBB značajno zaostaje u popularnosti za SDP-om, bilo bi suludo očekivati da on dobije podršku stranaka ljevice.

Kada se saberu svi animoziteti, repovi iz prošlosti i sukobi koji postoje unutar samog lijevog bloka, ostaje otvoreno veliko pitanje da li će se do izbora 2018. godine ljevica moći u pravom smislu konsolidovati te u konačnici dogovoriti oko zajedničkih kandidata na izborima.

(S.B.)

Related posts